ULOGE:
James Mason (Ulysses Diello / Cicero),
Danielle Darrieux (grofica Anna Staviska),
Michael Rennie (Colin Travers),
Herbert Berghof (poručnik von Richter),
Walter Hampden (Sir Frederic)

SCENARIJ:
Joseph L. Mankiewicz,
Michael Wilson (prema knjizi L.C. Moyzischa)

FOTOGRAFIJA:
Norbert Brodine

GLAZBA:
Bernard Herrmann

MONTAŽA:
James B. Clark

Sadržaj:

Za vrijeme Drugog svjetskog rata Ulysses Diello sobar je britanskog ambasadora Frederica Taylora u Turskoj, zemlji neutralnoj u ratnim sukobima. Iznimno učinkovitom, Ulyssesu je dosadilo biti slugom te smišlja plan po kojem će postati bogati džentlmen s mnogo slobodnog vremena. S obzirom da njegov poslodavac, po prirodi svog posla, ima mnogo (strogo) povjerljivih dokumenata, Ulysses ih fotografira kako bi ih uz pomoć svoje prijateljice, izbjegle grofice Anne Staviske, francuske udovice pronjemački nastrojenog poljskog plemića, prodao nacistima…

Špijunski triler Pet prstiju ekranizacija je knjige Operacija Ciceron Ludwiga Carla Moyzischa, bivšeg nacističkog trgovačkog atašea u njemačkoj ambasadi u Ankari. Moyzisch je knjigu objavio 1950., opisujući špijunski slučaj u kojem je polilingvalni albanski sobar britanskog ambasadora u Turskoj, Elyesa Bazna (rođen u Prištini), Nijemcima dostavljao tajne obavještajne podatke, uključujući najstrože povjerljive o operaciji Ovelord (kodno ime za savezničko iskrcavanje u Normandiji u kasno proljeće 1944.), no iz dostavljenih šifriranih dokumenata nacisti srećom nisu shvatili savezničke planove za invaziju. Knjigu je u scenarij za hollywoodski film pretočio Michael Wilson, prethodno koscenarist klasika Mjesto pod suncem Georgea Stevensa, a u budućnosti supotpisnika scenarija za još dva klasika, Most na rijeci Kwai i Lawrence od Arabije Davida Leana. Wilson je Albanca Baznu pretvorio u Britanca otmjena imena Ulysses Diello, i dodao mu francusku plemkinju kao suradnicu u špijunskim aktivnostima (stvarne Baznine suradnice, kako je opisao u svojoj knjizi Bio sam Ciceron, bijahu njegova nećaka te pospremačica u ambasadi). Zanimljivo je da je režiser Joseph L. Mankiewicz, dok je snimao film u Turskoj, upoznao stvarnog Cicerona - Baznu, koji mu je ponudio svoje usluge kao tehnički savjetnik, ali ga je redatelj odbio, baš kao što je odbio i Moyzischevu istovjetnu ponudu (potonji je poslije bio vrlo zadovoljan time kako je prikazan u filmu). Operacija Ciceron bila je posljednji ostvaraj koji je Mankiewicz snimio za 20th Century Fox, sam je iznova napisao mnoštvo dijaloga, ali ostao je nepotpisan na špici, a kasnije je tvrdio da je šef Foxa, Darryl F. Zanuck, u montaži izbacio neke od najboljih scena. Film je nominiran za Ocare za najbolju režiju i scenarij, a Michael Wilson dobio je Zlatni globus za najbolji scenarij.

c/b, 108'