ULOGE:
Jeanne Crain (Deborah Bishop),
Linda Darnell (Lora Mae Hollingsway),
Ann Sothern (Rita Phipps),
Kirk Douglas (George Phipps),
Paul Douglas (Porter Hollingsway)

SCENARIJ:
Joseph L. Mankiewicz,
Vera Caspary (prema romanu Johna Klempnera)

FOTOGRAFIJA:
Arthur C. Miller

GLAZBA:
Alfred Newman

MONTAŽA:
J. Watson Webb Jr.

Sadržaj:

Upravo kad su se spremale da skupinu siromašne djece povedu na riječni izlet i piknik, Deborah Bishop, Rita Phipps i Lora Mae Hollingsway primaju poruku od Addie Ross koja im priopćava da je pobjegla s jednim od njihovih muževa, ali ne kaže im kojim. Slijede flashbackovi u kojima se prikazuju bračni životi sve tri supruge. Deborah je odrastala na izoliranoj farmi i vanjski svijet susrela tek kad se prijavila u pričuvni ženski sastav američke mornarice u Drugom svjetskom ratu, gdje se upoznala budućeg supruga iz više klase, Brada. Nakon vjenčanja shvatila je da su svi očekivali da se Brad vjenča s Addie, koju muškarci iz tog kruga, uključujući njezina supruga, smatraju neodoljivom. Tješi je Bradova prijateljica Rita, žena od karijere koja piše priče za radijske sapunice i zarađuje daleko više od svog supruga, učitelja Georgea, kojem ta činjenica pomalo poljuljava muškost. Rita se prisjeća kako je jedanput priredila svečanu večeru za svoju šeficu i posve zaboravila da je tog dana suprugov rođendan, što je shvatila tek kad je Georgeu stigao Addiein poklon – rijetka Brahmsova vinilska ploča. Lora Mae je odrastala u siromaštvu te je bacila oko na svog dosta starijeg poslodavca Portera, bogatog vlasnika lanca robnih kuća. On padne na čari siromašne djevojke i započne s njom romansu, ali jednom prilikom Lora Mae na njegovom klaviru vidi Addieinu fotografiju te mu kaže da na tom klaviru želi vidjeti svoju sliku. Porter je isprva odbije oženiti, ali kad ona prekine njihovu vezu, predomisli se…

Pismo trima ženama jedan je od ključnih filmova opusa Josepha L. Mankiewicza. Riječ je o adaptaciji romana Johna Klempnera koju je uz Mankiewicza potpisala Vera Caspary, a razlike između izvornika i adaptacije poveće su. U romanu se radilo o pet žena, što je u filmu svedeno na tri, karakterizacije likova znatno su izmijenjene, a i kraj je, sukladno prevladavajućoj hollywoodskoj praksi, puno optimističniji nego u romanu. Mankiewicz se odlučio priču ispričati putem retrospekcija troje glavnih ženskih likova, što je učinio vrlo vješto, a zanimljivo je da iako je riječ o izrazito glumačkom filmu, nitko iz odlične glumačke ekipe nije nominiran za Oscara, dok je sam Mankiewicz dobio Oscare za najbolju režiju i scenarij; također, film je nominiran i za najbolji film. Gledajući iz današnje perspektive, daleko najpoznatije ime u glumačkoj ekipi je Kirk Douglas, koji je tada bio mlada zvijezda u usponu, a Paulu Douglasu, istaknutom kazališnom glumcu, to je bio filmski debi (dvojica Douglasa nisu ni u kakvoj rodbinskoj vezi). Ipak, najzanimljivije je učešće Linde Darnell čiji lik Lora Mae traži od muškarca s kojim je u vezi da prekine odnose sa ženom za koju očito puno osjeća, dok je u stvarnom životu Darnell tražila od Mankiewicza, s kojim je na snimanju započela romansu, da se rastane od svoje supruge, austrijsko-njemačke glumice Rose Stradner. On je to odbio jer Stradner se ozbiljno mentalno razboljela, djelomično i zbog suprugovih ljubavnih afera (prije Darnell bio je u vezi s Judy Garland). Naposljetku će, petnaest godina kasnije, Stradner počiniti samoubojstvo, no već puno ranije Mankiewicz i Darnell su prekinuli. Ona će za njega reći da je bio velika ljubav njezina života, a on za nju da je bila čudesna djevojka sa strašnim osobnim problemima.

c/b, 103'