ULOGE:
Vanja Ćirić (Mirjana),
Anja Šovagović Despot (Violeta),
Tea Harčević (Veronika),
Nikša Butijer (Vlado),
Doris Šarić-Kukuljica (Ankica),
Alen Liverić (Jakov)

SCENARIJ:
Ivor Martinić,
Zrinko Ogresta

FOTOGRAFIJA:
Branko Linta

GLAZBA:
Dino Osmanagić,
Kristijan Koščica

MONTAŽA:
Tomislav Pavlic

Sadržaj:

Sredovječna Mirjana razvedena je Zagrepčanka i samohrana majka tinejdžerice Veronike, žena koju zatječemo u svakodnevnim životnim situacijama. Na poslu održava čini se površnu vezu s oženjenim šefom Jakovom, a kod kuće ima očekivano tenzičan odnos s kćeri Veronikom, koja je darovita pjevačica nesvjesna ograničenja svojih ambicija o inozemnoj karijeri. Mirjana ima i krug prijateljica s kojima se povremeno druži na večerama i s kojima se slobodno šali i kroz razgovore o seksu, a tu je i njezin bivši suprug Vlado, koji sad s drugom ženom živi i radi u Njemačkoj, s kojim se dugo nije vidjela i s kojim ima tenzičan odnos. No najvažniji je Mirjanin odnos s majkom Violetom, čvrstom, možda i previše racionalnom te u tom smislu i u analizi vlastite kćeri odveć izravnom i pomalo netaktičnom ženom koja u posjetu kćeri u stanu blizu Save boravi zbog odlaska na liječnički pregled. Tijekom nepuna dva dana njihova druženja, uz zajedničko vrijeme provedeno s Veronikom te Violetino upoznavanje Jakova i njegove supruge, profilirati će se odnos majke i kćeri, odnos s jedne strane obilježen prigovaranjem, dijeljenjem savjeta i nerazumijevanjem, a s druge strane ljubavlju, privrženošću, požrtvovnošću i neizgovaranjem važnih riječi koji se ni jedna u pravom trenutku ne može sjetiti.

Na Pulskom filmskom festivalu ovog ljeta ovjenčana Velikom Zlatnom arenom za najbolji film, kao i Zlatnim arenama za najbolju režiju i glavnu žensku ulogu (izvrsna Vanja Ćirić, kao svojevrsno glumačko otkriće na filmu) te Nagradom kritike za najbolji film u Hrvatskom programu, a prethodno s uspjehom prikazana na prestižnom Međunarodnom filmskom festivalu u Moskvi i na Palić Film Festivalu, drama suradnika na scenariju i redatelja Zrinka Ogreste izuzetno je uspjela prilagodba hvaljenog i nagrađivanog dramskog teksta Drama o Mirjani i ovima oko nje Ivora Martinića, ujedno i glavnog scenarista filma koji se upravo ovom dramom ključno predstavio i afirmirao 2010. godine. U fokusu Martinićeva dramskog teksta je obitelj s odnosima među njezinim članovima i njihovim intimnim dramama, jer on upravo obitelj kao jezgru društva drži sjecištem vrlo intrigantnih dramskih situacija. Iznimno je suptilno profiliran odnos majke i kćeri, na širem planu i čitav intimni svijet protagonistice s njezinim karakterno-psihološkim nijansama, uz najprije sugeriranje a naposljetku i apostrofiranje idejnih poruka filma. U životu najmanje radimo ono što je najvažnije, a to je da jedni drugima u krugu obitelji kažemo ponajviše „volim te”, ali i „oprosti”. Većinom stoga što vjerujemo da za takvo što uvijek ima vremena, baš kao i za odlazak na savski nasip, što Mirjana i Violeta u filmu odgađaju 20-ak godina, a dijelom i stoga što verbaliziranje međusobnih osjećaja i izraza obzirnosti držimo nekako banalnim, jer se ti osjećaji i obziri suštinski podrazumijevaju. Dramski i melodramski klimaks pred kraj Ogresta sjajno rješava pribjegavanjem nadnaravnom, u toj sekvenci, koja je kao i ostatak filma maestralno i prividno lako režirana, ne dopuštajući izraženiju patetiku već ostajući s obzirom na zbivanje tek naglašenije emotivan i humanistički usmjeren, dostižući time i dojmljivu metafizičku razinu. Iznimnu ulogu ostvarila je i Anja Šovagović-Despot, možda i najbolju na filmu u čitavoj dosadašnjoj karijeri, a Zrinko Ogresta je dosegao razinu pune autorske zrelosti u kojoj je sposoban dojmljivo poetizirati naizgled banalnu svakodnevicu tzv. „običnih” ljudi.

boja, 85'