ULOGE:
Leonardo DiCaprio (Cobb),
Joseph Gordon-Levitt (Arthur),
Elliot Page (Ariadne),
Tom Hardy (Eames),
Ken Watanabe (Saito),
Dileep Rao (Yusuf),
Cillian Murphy (Robert Fischer)

SCENARIJ:
Christopher Nolan

FOTOGRAFIJA:
Wally Pfister

GLAZBA:
Hans Zimmer

MONTAŽA:
Lee Smith

Sadržaj:

Tajni agent Doc Cobb vođa je elitnog tima špijuna specijaliziranih da u svrhe industrijske špijunaže upadaju u snove odabranih klijenata kojima kradu zamisli budućih projekata, ili pak u podsvijest usađuju ideje za koje dotični nakon buđenja moraju povjerovati da su njihove vlastite. Ulaženje u snove podrazumijeva stvaranje čitavih lažnih svjetova s umjetno konstruiranim ambijentima, ljudima i njihovim identitetima, svjetova koje kreiraju darovite osobe zvane arhitekti, kakva je i Cobbova nova mlada suradnica znakovita imena Ariadne. U snovima u kojima Ariadne tka niti lažne stvarnosti vrijeme teče mnogo sporije nego u našoj realnosti, ovisno o razini podsvijesti u koju se prodire. Razina snova i podsvijesti ima čak 12, plus najniža razina B koja pretpostavljivo označava podrum, odnosno basement. U jednoj od dubljih razina podsvijesti, na ulaženje u koju je osobito osjetljiv, Cobb je čak pola stoljeća fiktivno proživio pored svoje obožavane, a sad nažalost pokojne supruge Mal, ali tih je 50 godina u našoj stvarnosti trajalo možda tek nekoliko sati. No Mal i na višim razinama snova počinje Cobbu stvarati probleme, jer se sve intenzivnije probija iz najdubljih zakutaka njegove podsvijesti te ga na višim nivoima ometa u vrlo kompliciranim akcijama. Jedna od takvih je aktualna akcija čije su mete japanski biznismen Saito i njegov poslovni konkurent Maurice Ficher sa sinom Robertom. Saito želi uništiti energetsku korporaciju Mauricea Fischera, a da bi u tome uspio Cobb i njegov tim moraju u podsvijest Roberta Fischera usaditi ideju o uništavanju očeve tvrtke.

Godine 2011. od osam nominacija za Oscara, uključujući one za najbolji film, izvorni scenarij i glazbu, nagrađena pozlaćenim Akademijinim „ćelavcima” u dominantno tehničkim kategorijama najuspjelije fotografije, miksanja i montaže zvuka i vizualnih efekata, te iste godine ovjenčana s tri nagrade BAFTA također u tehničkim kategorijama, fantastična psihološka egzistencijalna triler-drama scenarista i redatelja Christophera Nolana ostvarenje je u koje je autor ugurao uistinu mnogo toga. Osim u maestralnoj režiji, sugestivnoj atmosferičnosti, mjestimice ambicioznom preispitivanju relacija svjesnog i podsvjesnog, impresivnoj scenografiji te raskošnom dominantno pastelnom koloritu, gledatelji mogu uživati i u efektnom postuliranju inicijalno vrlo zanimljivih i intrigantnih likova, spretnoj naraciji koja se često odvija na više paralelnih razina, naglašenim stilizacijama koje pridonose začudnosti, ali gdjekad i artificijelnosti cjeline, uzbudljivim akcijskim sekvencama te redateljevoj sklonosti uporabi elipsi. Tu su i filmofilske posvete mnoštvu glasovitih naslova poput Langova Metropolisa, remek-djela Prošle godine u Marienbadu Alainea Resnaisa, trilogije Matrix sestara Wachowski, Cronenbergova filma eXistenZ i Grada tame Alexa Proyasa, a moguće je uočiti i neke sličnosti s Otokom Shutter Martina Scorseseja. Kao svoje redateljske uzore Nolan navodi niz uglednih imena od Nicholasa Roega do Georgea Lucasa, no na pitanje o djelima koja je imao na umu pri stvaranju Početka tvrdi da je riječ o zbroju mnogo različitih utjecaja za koje je poput svakog sna nemoguće odrediti kome točno pripadaju. Ipak, izvedbene majstorije i formalni perfekcionizam u određenoj mjeri „jedu” sadržajne i semantičke slojeve, baš kao i bitne no dijelom zapostavljene sporedne likove, a tu je i eksploatiranje new age motiva prema kojem je naša realnost možda tek nečiji san, što se može doimati pomalo trivijalnim. Nolan nudi ne osobito razrađenu interpretaciju frojdovskih i jungovskih teza u skladu s kojima snovi predstavljaju interakciju između svjesnog i nesvjesnog u pojedinčevoj podsvijesti, kao i stav da je upravo ono nesvjesno dominantna snaga u formiranju spavačevih snova, ali u određenoj mjeri i postupaka u budnom stanju.

boja, 148'