ULOGE:
Jack Nicholson (Buddusky),
Otis Young (Mulhall),
Randy Quaid (Meadows),
Clifton James (M.A.A.),
Carol Kane (mlada prostitutka)

SCENARIJ:
Robert Towne (prema romanu Darryla Ponicsana)

FOTOGRAFIJA:
Michael Chapman

GLAZBA:
Johnny Mandel

MONTAŽA:
Robert C. Jones

Sadržaj:

Početkom zime dvojica pripadnika američke mornarice, Billy Buddusky i Richard Mulhall, dobivaju zadatak da privedu 18-godišnjeg mornara Larryja Meadowsa u mornarički zatvor, na izdržavanje kazne. Meadows je nečasno otpušten iz mornarice i osuđen na osam godina robije zbog krađe 40 dolara iz dobročiniteljskog fonda koji vodi supruga prestižnog mornaričkog časnika. Buddusky i Mulhall imaju rok od tjedan dana da izvrše zadatak, a kad upoznaju Meadowsa i shvate da je kompulzivni kleptoman, ali u osnovi simpatičan mladić, odluče mu priuštiti malo zabave prije nego što ode na izdržavanje kazne. Putujući vlakom kroz niz sjeveroistočnih saveznih država, trojac se zaustavlja na raznim odredištima, od glavnog grada Washingtona do New Yorka, gdje će povesti Meadowsa na klizanje u Rockefellerov centar…

Nakon komercijalnog i kritičarskog neuspjeha svog prethodnog, danas ultrakultnog filma Harold i Maude, Hal Ashby prihvatio je ponudu da režira scenarij tada još gotovo nepoznatog Roberta Towneja (samo godinu kasnije proslavit će se Oscarom nagrađenim scenarijem za Kinesku četvrt Romana Polanskog), nastao kao slobodna prilagodba romana Posljednji zadatak Darryla Ponicsana. Moćni hollywoodski studio Columbia nećkao se da li da podrži projekt, no kad je glavnu ulogu prihvatio Jack Nicholson, Ashbyjev prijatelj i zvijezda u velikom usponu, dodijelili su mu relativno skromni budžet. Ashby je za ulogu simpatičnog kleptomana Meadowsa izabrao tada slabo znanog i neiskusnog Randyja Quaida (u najužem krugu bio je i onda neznani John Travolta), a kako bi njemu i u zadnji čas angažiranom Otisu Youngu u ulozi Mulhalla olakšao snalaženje u zahtjevnom materijalu, odlučio je film snimati kronološki, pa je cijela ekipa prošla istim redoslijedom isti put kojim i glavni likovi. Bilo je to u skladu s izrazito realističkom koncepcijom koju je svojim naglašenom epizodičnošću po principu 'kriški života' postavio već Towne u scenariju, na što se Ashby nadovezao dokumentarističkim vizualnim stilom. Film je kao svoj debi na poziciji direktora fotografije snimio ubrzo vrlo ugledni Michael Chapman (Taksist, Posljednji valcer, Razjareni bik), nakon što su Ashbyja zbog drugih obaveza bili prisiljeni odbiti tada već vrlo afirmirani snimatelji Nestor Almendros i Gordon Willis, a slavni Haskell Wexler, rođenjem i djelovanjem vezan za zapadnu obalu, nije dobio dozvolu snimateljskog sindikata za rad na produkciji na istočnoj američkoj obali. Posljednji zadatak dobio je pretežno jako dobre i odlične kritike, uvršten je u glavni program festivala u Cannesu gdje je Jack Nicholson nagrađen za najbolju mušku ulogu, ali nije mogao prežaliti što mu nije potvrđena nominacija za Oscara (pripao je veteranu Jacku Lemmonu za nastup u Spasite tigra Johna Avildsena). Uz Nicholsona, za Oscara su bili nominirani Quaid u sporednoj roli i Towne za scenarističku adaptaciju, no ni oni nisu nagrađeni. Iz današnje perspektive jasno je da je Posljednji zadatak jedan od ključnih novohollywoodskih filmova sedamdesetih, a srećom zadnjih godina ponovo se priznaje da je i Hal Ashby, tokom osamdesetih, devedesetih i dvijetisućitih kritičarski degradiran, jedan od najvažnijih autora tog zlatnog razdoblja američke kinematografije. Kako i ne bi bio kad je potpisao tako bitne naslove kakvi su Harold i Maude, Posljednji zadatak, Hollywoodski frizer, Put k slavi, Povratak ratnika i Dobro došli, gospodine Chance.

boja, 104'