ULOGE:
Ivo Gregurević (Luka Barić),
Mustafa Nadarević (Andrija),
Robert Belinić (Ivan Barić kao dječak),
Dragan Despot (Ilija Barić),
Zoja Odak (Marija Mare Barić,
Lukina žena)

SCENARIJ:
Mate Matišić,
Krsto Papić

FOTOGRAFIJA:
Vjekoslav Vrdoljak

GLAZBA:
Urban Koder

MONTAŽA:
Robert Lisjak

Sadržaj:

Nakon sloma hrvatskog proljeća 1971., student Ilija Barić mora napustiti zemlju zbog svog političkog uvjerenja, a njegov otac Luka gubi posao i odlazi privremeno na rad u Njemačku. Iliju ubiju agenti UDBA-e pod nadzorom šefa Andrije. Početkom devedesetih uspostavlja se demokratski izabrana vlast, a Andrija postaje dio nove vlasti. Lukin sin Ivan zaljubljen je u Andrijinu kćerku Marinu. U novim okolnostima Andrija više nema ništa protiv njihovog braka, no Luka je zgrožen idejom da uđe u rodbinske odnose s Andrijom...

Nakon niza filmova u kojima je Papić kritički progovarao o tadašnjoj socijalističkoj vlasti, nakon 1990. prvi put je to mogao učiniti bez ograničenja, pa se latio do tad zabranjenih tema hrvatskog proljeća te odnosa vlasti i religije. Dok su neki prigovarali Papiću da se ovim filmom dodvorava novoj vlasti, drugi su isticali da je Papić upečatljivo prikazao kako se komunističko nasljeđe nastavlja i u demokratskoj Hrvatskoj te da je famozna ideja „pomirbe svih Hrvata“ iluzorna. Iako pati od shematičnosti u melodramskom dijelu priče, film upečatljivo prikazuje političko-osobnu dramu likova, a ima i uspjele humorne dijelove. Na pulskom filmskom festivalu film je osvojio Zlatne arene za najbolji film i sporednu žensku ulogu (Zoja Odak) te nagradu publike.

boja, digitalno, 98'