ULOGE:
Tatyana Chanturia (Mtsiya),
Gia Chiraqadze (Vadzha),
Akakiy Chikvaidze,
V. Maisuradze

SCENARIJ:
Erlom Akhvlediani,
Otar Iosseliani

FOTOGRAFIJA:
Yuri Fednev

GLAZBA:
Natela Ioseliani,
Sulkhan Nasidze

Sadržaj:

U gruzijskoj prijestolnici Tbilisiju početkom 60-ih godina prošlog stoljeća, siromašni mladi radnik i njegova djevojka žive u malom stanu u trošnoj zgradi. Ni njoj ni njemu pretjerano ne smeta skroman život, kao ni to što je on odjeven u radničku kutu a ona u jednostavnu haljinu, jer im je najvažnija njihova snažna ljubav. Ipak, maštaju o tome kako bi bilo dobro život u tijesnom stanu u dotrajaloj zgradi zamijeniti boljom budućnošću u jednom od prostranijih novih stanova u novogradnji. U tom maštanju njihova će se ljubav pokazati tako snažnom da će učiniti da cjevovodom stare zgrade potekne voda, da unatoč dotrajalosti električnih instalacija profunkcionira napajanje strujom te da se upali i plinski štednjak. No kad ih maštarije previše ponesu, počet će birati i luksuznije stvari poput otmjene stolice, skupljeg namještaja i kućanskih aparata. To će, pak, među njih posijati sjeme razdora i zaprijetiti čvrstini i snazi njihove ljubavi.

Srednjemetražna humorna romantična drama Priča o stvarima suscenarista i redatelja Otara Iosselianija njegovo je prvo važnije ostvarenje, ujedno i diplomski film koji je pod mentorstvom Aleksandra Dovženka nakon kratkih filmova Akvarel i Sapovnela (Pjesma o cvijetu) realizirao na Visokoj filmskoj školi u Moskvi (VGIK), danas Institutu za kinematografiju Sergeja Apolinarjeviča Gerasimova. Unatoč Dovženkovu mentorstvu, već u ovom filmu, emotivnoj i empatičnoj humornoj drami, Iosseliani više asocira na Jacquesa Tatija, čiji će izvedbeni prosede dijelom posvojiti u svojim kasnijim ostvarenjima. Riječ je o djelu u kojem gotovo da i nema dijaloga, a ono malo što ima i nisu osobito bitni, o dramaturški i narativno jednostavno koncipiranom filmu jasne simbolike, u kojem je ipak moguće detektirati autorovu socijalnu svijest i sposobnost za stvaranje ambicioznijih i značenjski potentnijih filmova. Pretpostavljivo upravo zbog naznaka te socijalne svijesti, Priča o stvarima je u Sovjetskom Savezu bila cenzurirana i bunkerirana na punih 15 godina, a takva sudbina djela Iosselianija je toliko razočarala da je odlučio odustati od bavljenja filmom, te je dvije godine proveo najprije radeći kao mornar na kočarici, a potom kao metalurški radnik u ljevaonici i topionici u gradu Rustavi. Srećom, filmu se vratio 1964. godine kratkometražnim dokumentarcem Tudži (Ovdje), a dvije godine kasnije i romantičnom socijalnom dramom Opadanje lišća.

c/b, 45'