ULOGE:
Anthony Perkins (Josef K.),
Arnoldo Foà (inspektor A),
Madeleine Robinson (gđa. Grubach),
Jeanne Moreau (Marika Burstner),
Romy Schneider (Leni),
Orson Welles (odvjetnik Albert Hastler / narator)

SCENARIJ:
Orson Welles,
Pierre Cholot (prema romanu Franza Kafke)

FOTOGRAFIJA:
Edmond Richard

GLAZBA:
Jean Ledrut

MONTAŽA:
Yvonne Martin,
Frederick Muller

Sadržaj:

Mora da je netko oklevetao Josefa K., plahog i povučenog bankovnog službenika kojeg su jednog jutra probudila dvojica grubih policajaca koji su mu upali u stan. Rekavši mu samo da je uhićen, ali ne i pod kojom optužbom, policajci su priveli prestrašenog i osjećajem krivnje mučenog Josefa. Sve se dodatno pogoršalo kad mu je kao branitelj dodijeljen grubi i cinični odvjetnik Albert Hastler, čovjek koji Josefu nije ulijevao nimalo nade u mogućnost pozitivnog rješenja njegova procesa. Još uvijek ne znajući zbog čega je uhićen i priveden, zabrinuti Josef se počeo pitati da možda ipak nije zbog nečega kriv, odnosno da moguće nije sasvim nedužan. Dok je preispitivao svoj odnos sa susjedom prostitutkom Marikom Burstner, te kroz razgovore s Hastlerovom ljubavnicom Leni i sa sudskom čistačicom Hilde, Josef je postajao sve opsjednutiji mogućnošću da je nečim ipak zaslužio ovakvu sudbinu.

Realizirana u produkciji Alexandera Salkinda, intrigantna egzistencijalna drama s elementima fantastike i trilera u režiji glasovitog Orsona Wellesa uspjela je slobodna adaptacija znamenitog istoimenog romana češkog pisca Franza Kafke. Film je osim na pariškoj željezničkoj postaji Gare d´Orsay velikim dijelom sniman i u Zagrebu, na Velesajmu, pred katedralom i na savskom nasipu, a manjim i u Dubrovniku, razlog čega su bile novčane nevolje producenta Salkinda. Welles sjajno koristi prirodnu i zadanu scenografiju, pa prepoznatljive zagrebačke vedute i kubusi velesajamskih zgrada dodatno naglašavaju ozračje tjeskobe, paranoje, izgubljenosti i nemoći pojedinca suočenog sa svemoćnim totalitarnim sustavom. U vrijeme premijere filmu se neopravdano prigovaralo da nije uspio sugestivno na ekran prenijeti uznemirujuću društveno-kritičku razinu Kafkina djela, najmračnije i najpesimističnije piščeve proze objavljene nakon njegove smrti 1925. godine, a Welles je pomalo ironično u obrani svog projekta tvrdio da je riječ o najljepšem filmu koji je ikad snimio. Pored impresivnog vizualnog prosedea cjeline, za koji je zaslužan snimatelj Edmond Richard (Diskretni šarm buržoazije, Fantom slobode), čest suradnik Luisa Buñuela, Proces odlikuju iznimno sugestivna i atmosferična režija, izvrsna scenografska uporaba frojdovskim klaustrofobičnim i snolikim konotacijama obilježenih velikih zatamnjenih prostora, stubišta i predvorja, ekspandirajući ugođaj egzistencijalne nelagode i predodređenosti na tragičan kraj, te dojmljive glumačke interpretacije postave predvođene Anthonyjem Perkinsom, koji je zahvaljujući potisnutoj seksualnosti i u ovom filmu, kao i u Hitchcockovu Psychu, ostvario odličnu rolu.

c/b, 119'