Rašomon

Rashômon, krimi drama, Japan, 1950 | Mjesto prikazivanja filma: Scena Ribnjak (Centar mladih Ribnjak, Park Ribnjak 1)

REŽIJA: Akira Kurosawa

Rašomon

ULOGE:
Toshirô Mifune (Tajômaru),
Machiko Kyô (Masako Kanazawa),
Masayuki Mori (Takehiro Kanazawa),
Takashi Shimura (drvosječa),
Minoru Chiaki (svećenik),
Kichijirô Ueda

SCENARIJ:
Akira Kurosawa,
Shinobu Hashimoto (prema pričama Ryûnosukea Akutagawe)

FOTOGRAFIJA:
Kazuo Miyagawa

GLAZBA:
Fumio Hayasaka

MONTAŽA:
Akira Kurosawa

SCENOGRAFIJA:
H. Motsumoto

KOSTIMI:
Uichi Ôhata

Sadržaj:

U srednjovjekovnom Japanu, u vrijeme nemira i gladi, trojica muškaraca počinju voditi zanimljiv razgovor. Tri dana ranije jedan od njih, po zanimanju drvosječa, nedaleko grada Kyota na putu u šumu gdje skuplja drva pronašao je leš ubijenog muškarca. O tome je i svjedočio na sudu, a svojim sugovornicima prepričava sudska svjedočenja i ostalih osoba umiješanih u čitav događaj. Prvi je svjedočio zloglasni lopov Tajomaru, čovjek osumnjičen da je ubio i okrao žrtvu, muškarca Takehira, a u svom svjedočenju Tajomaru je ustvrdio da nije kanio počiniti ubojstvo, nego silovati žrtvinu suprugu Masako.

Prema njegovim riječima, žena je nakon silovanja zbog gubitka časti zatražila da umre ili Tajomaru ili njezin suprug, pa je Tajomaru u navodno časnom dvoboju ubio Takehira. Kad je ubrzo svoje svjedočanstvo počela iznositi Masako, njezin je opis događaja bio posve drugačiji, baš kao što su drugačija bila i svjedočenja preostale dvojice sudionika procesa. Naposljetku će upitna postati i drvosječina priča, jer i on kao i ostali događaje opisuje u za sebe najpovoljnijem svjetlu.
 

Godine 1951. na festivalu u Veneciji ovjenčana Zlatnim lavom i Nagradom talijanskih filmskih kritičara, godinu kasnije ovjenčana Počasnom nagradom Američke filmske akademije te 1953. nominirana za Oscara za najbolju scenografiju i za nagradu BAFTA u kategoriji najboljeg filma, antologijska drama s elementima trilera suscenarista i redatelja Akire Kurosawe temeljena je na kratkim pričama Rašomon i U šumarku japanskog pisca Ryûnosukea Akutagawe. Akutagawu se smatra ocem japanske kratke priče, najznačajnija japanska književna nagrada nazvana je prema njemu, a Kurosawa i njegov čest suscenarist Shinobu Hashimoto (Živjeti, Sedam samuraja, Krvavo prijestolje) iz priče Rašomon preuzeli su ambijent, dok su likove i zbivanja preuzeli iz priče U šumarku.

U filmu koji je zapadnu publiku ključno zainteresirao za japansku kinematografiju te u japanskom filmu obnovio žanr jidai-geki, odnosno tradicionalnu japansku povijesnu dramu, i danas kao i u vrijeme premijere imponira izvornošću dramske i narativne konstrukcije s fokusom na iznimno učinkovite retrospekcije, čime asocira na Građanina Kanea. Temu filma dovodeći u savršenu ravnotežu sa stilskom promišljenošću i zaokruženošću cjeline, pri čemu se dominantno oslanja na brojne vožnje kamere, neobične montažne rezove te istodobno poetičan i okrutan prikaz prirode, Kurosawa iznimno spretnom i sugestivnom režijom i likovima i gledateljima izmiče bilo kakav konkretniji orijentir u zbivanjima, stvarajući u svakom segmentu impresivan esej o nemogućnosti spoznavanja istine. Zahvaljujući tome, pridjev ´rašomonski´ je do danas ostao sinonim za situacije u kojima je teško utvrditi objektivnu istinu.

c/b, 88'

Trailer