ULOGE:
Tom Cruise,
Dakota Fanning,
Miranda Otto,
Justin Chatwin,
Tim Robbins

SCENARIJ:
Josh Friedman,
David Koepp

FOTOGRAFIJA:
Janusz Kaminski

GLAZBA:
John Williams

MONTAŽA:
Michael Kahn

SCENOGRAFIJA:
Anne Kuljian

KOSTIMI:
Joanna Johnston

Sadržaj:

Ray Ferrier lučki je radnik iz New Jerseyja, otuđen od svoje djece. Njegova bivša supruga ostavlja mu na čuvanje tinejdžera Robbieja i mlađu kćer Rachel upravo u trenutku kada započinje globalna katastrofa. Napad počinje neobičnom i snažnom grmljavinskom olujom praćenom elektromagnetskim impulsima koji isključuju svu elektroniku.

Ubrzo nakon toga iz dubine zemlje izranjaju golemi izvanzemaljski strojevi na tri noge, tripodi. Oni bez milosti počinju uništavati gradove i pretvarati ljude u prah pomoću razornih toplinskih zraka. Ray uspijeva pronaći jedini ispravan automobil i bježi s djecom prema Bostonu, gdje se nada pronaći sigurnost kod bivše supruge…
 

Steven Spielberg ima čvrsto (konzervativno) svjetonazorsko uporište (njegova je česta tema odnos oca i sina, odnosno motiv iz obitelji odsutnog oca), a u užerežijskom smislu vrlo kompetentan, pa ipak, osim u očima onih sličnih sebi, nikad se nije izdigao do statusa prvorazrednog autora, u čemu ga je ponajprije sprječavao senzibilitet sklon neukusnoj sentimentalnosti i patetici. U tom smislu Rat svjetova, adaptacija klasična istoimena romana H. G. Wellsa,  je dobrodošla promjena – patetika je sasvim minimalizirana, heroizmu i velikim gestama stavljen je gotovo ultimativan znak zabrane prolaza, Tom Cruise je pod čvrstom redateljskom kontrolom koja ne dozvoljava (gotovo) ni dašak njegova uobičajenog preglumljivanja.

Ono što je velikim dijelom, ali ne do kraja, proveo u Schindlerovoj listi i još većim u Spašavanju vojnika Ryana, dakle odustajanje od snažnog oslonca u jeftinoj patetici i usmjerenje prema realizmu svojih najranijih novohollywoodskih radova s početka 70-ih, Spielberg je gotovo u potpunosti ostvario u Ratu svjetova. Međutim, zaboravio je na sadržajnost likova i njihovih odnosa. Odnos oca i sina nije više od skice tipičnog nadmetanja dvojice mužjaka, dok se odnos oca i kćeri, mada njih dvoje cijeli film provode zajedno, najbolje može opisati kao veliko ništa. A da odnos odraslog čovjeka i djeteta može biti jako sadržajan i intrigantan svjedoče nezaboravni filmovi poput Wendersove Alice u gradovima ili Bessonova Léona. Spielberg nije shvatio da 11-godišnja djevojčica može imati širi dijapazon osjećaja i ponašanja od ustrašenosti i plača, i to je njegov film koštalo viših dometa.

Također, u filmu ne postoji ni trunka političke elaboracije, tek asocijativne sugestije, pa Spielbergovi vanzemaljci ostaju apstraktnim subjektom koji ipak ne dosiže do npr. višeg hitchcockovskog koncepta iracionalnosti u Pticama, a po samoj logici stvari ne može imati ni status 'apstrakcijske prizemljenosti' svojstven Fordovim Indijancima «kao elementarnoj nepogodi». Spielbergovi alieni na nedifiniranu su tlu, što ih čini nezadovoljavajuće nedorečenima. Veći ih se dio filma tretira kao (živopisno) apstraktnu silu, međutim u nekoliko navrata autor ima potrebu približiti ih ljudskim likovima i publici, da bi pobuđeni interes odmah iznevjerio. Ne zato da bi se hitchcockovski nestašno poigrao s publikom, nego stoga što nije u potpunosti utvrdio dramaturšku koncepciju.

Tako npr. ostaje nerazjašnjeno kakva je priroda tripoda, tronogih strojeva kojima alieni uništavaju ljude odnosno isisavaju iz njih krv: zmijolika sonda koja se iz tripoda spušta da bi istražila podrum u kojem se skrivaju otac, kći i njihov domaćin doima se naime nekakvim spojem živog bića i mehaničke naprave. Također, ostaje nejasno zašto se nekoliko vanzemaljaca spušta u podrum i razgledava ga, čini se pokazuje interes za ljudski način života, da bi odmah potom nestali iz filma kao da ih nikad nije bilo; Spielberg ih je vjerojatno prikazao samo zato što je pretpostavljao da bi publiku mogao zanimati izgled tih 'zlikovaca' (usput rečeno, jako su srodni većini vanzemaljaca dosad viđenih u hollywoodskim filmovima, pa otpada i argument maštovitog dizajna aliena kao razlog njihova uprizorenja).

Uz ove prigovore nameće se i onaj o nevjerojatno superiornoj vrsti koja se međutim pokazuje insuficijentnom tamo gdje to doista nije logično. Primjerice alieni nisu obavili elementarna ispitivanja uvjeta života na planetu koji namjeravaju osvojiti, a još je začudnije da vrsta koja ima bojne strojeve otporne na najrazornija ljudska borbena sredstva te silovite zrake koje u hipu dezintegriraju svaki cilj, mora koristiti nekakvu biomehaničku sondu kako bi utvrdila ima li preživjelih u podrumima razorenih kuća; očekivalo bi se da kao što posjeduju zrake za razaranje, alieni imaju na raspolaganju i zrake kojima mogu precizno skenirati unutrašnjost nastamba.

Rat svjetova nominiran je za Oscare u kategorijama najbolje montaže i miksanja zvuka, te vizualnih efekata, ali nijednu nominaciju nije potvrdio.

Autor komentara: Damir Radić

boja, 118'