ULOGE:
Jesse Plemons (Jake),
Jessie Buckley (djevojka),
Toni Collette (majka),
David Thewlis (otac),
Guy Boyd (domar)

SCENARIJ:
Charlie Kaufman (prema knjizi Iaina Reida)

FOTOGRAFIJA:
Lukasz Zal

GLAZBA:
Jay Wadley

MONTAŽA:
Robert Frazen

Sadržaj:

Mlada žena razmišlja o prekidu otprilike sedmotjedne veze sa svojim dečkom Jakeom, dok zajedno putuju na farmu njegovih roditelja gdje bi ih trebala upoznati. Kad stignu na odredište, Jake je odvodi u staju gdje joj priča o tome kako su svinje na farmi umrle tako što su ih crvi žive pojeli. Na večeri s njegovim roditeljima, ona im pokazuje fotografije svojih pejzažnih slika i objašnjava kako je upoznala Jakea. Kasnije, primijeti Jakeovu sliku dok je bio dijete, ali zbunjuje je to što je isprva u djetetu prepoznala sebe. Paralelno s glavnom pričom, pratimo svakodnevnicu starijeg srednjoškolskog domara…

Razmišljam da okončam stvari treći je redateljsko-scenaristički kino projekt Charlieja Kaufmana, nakon Sinegdohe, New York i Anomalise, i prvi koji je režirao prema neizvornom scenariju. Kaufman je i prije scenaristički adaptirao književna djela (Adaptacija, Ispovijest opasnog uma), ali te filmove nije sam režirao. Razmišljam da okončam stvari prilagodba je istoimena romana Iaina Reida iz 2016., i imala je ograničenu kino distribuciju po Sjedinjenim Državama, dok je u ostatku svijeta prikazivana putem interneta, preciznije preko platforme Netflix. Kritika je većinski bila naklonjena filmu, a neki kritičari istaknuli su ga kao jedno od najboljih ostvarenja godine. Osobito su hvaljeni izuzetno atmosferična, koloristički bogata fotografija Lukasza Zala, najpoznatijeg po dvama velehvaljenim crno-bijelim filmovima Pawela Pawlikovskog – Ida i Hladni rat (oba su mu donijela nominaciju za Oscara), te glumački nastup Jessie Buckley u neimenovanoj glavnoj ženskoj ulozi. Zanimljivo je da Buckley nije bila prvi Kaufmanov izbor, a angažirao ju je nakon što je otpala predviđena Brie Larson. Karakteristično za Kaufmana, riječ je o narativno kompliciranom ostvarenju s mnogo nadrealističkog upliva, a glavne su mu teme (ne)mogućnost spoznaje svijeta i onih koji ga nastanjuju, uključujući samog sebe, nesigurnost i promjenjivost identiteta, žaljenje, čežnja, te krhkost ljudskog duha i duše. Prikazivanje u kinu Tuškanac hrvatska je kino premijera filma.

boja, 134'