ULOGE:
Paolo Bonacelli (vojvoda),
Giorgio Cataldi (biskup),
Uberto Paolo Quintavalle (sudac),
Aldo Valletti (predsjednik),
Caterina Boratto (gđa. Castelli),
Elsa De Giorgi (gđa. Maggi),
Hélène Surgère (gđa. Vaccari)

SCENARIJ:
Pier Paolo Pasolini,
Sergio Citti (prema romanu Marquisa de Sadea)

FOTOGRAFIJA:
Tonino Delli Colli

MONTAŽA:
Nino Baragli

Sadržaj:

Talijanska Socijalna Republika Salò na sjeveru Italije 1944. godine. Okolica grada je razorena u ratnim zbivanjima, a četvorica bogatih pripadnika gradske vlastele, sudac, predsjednik, biskup i vojvoda, međusobno stupaju u brakove s kćerima onih drugih. Potom zapovjede vojnicima da otmu mnogo djevojaka i mladića iz grada, da bi potom među privedenima izabrali po devet djevojaka i mladića te ih odveli u nedaleki dvorac. Kad jedan od mladića tijekom odvođenja u dvorac pokuša pobjeći, na mjestu bude ustrijeljen. U dvorcu zapovjednici objasne privedenima da će nadalje živjeti samo za pružanje užitka četvorici vlastelina, i da će svaki njihov prijestup biti kažnjen smrću. Nedugo potom sudac, predsjednik, biskup i vojvoda uz pomoć stražara djevojke i mladiće podrede svojim perverznim maštarijama, koje uključuju i silovanja, sadizam, istospolne odnose, mazohizam, koprofagiju te slušanje bizarnih pripovijesti četiriju starih prostitutki, Mučeni strahom, ali i nošeni nadom da bi jednog dana mogli biti oslobođeni, privedeni se pristanu podvrći volji četvorice fašista, koji se dokazivanjem svoje dominantnosti i apsolutne moći osjećaju gospodarima života i smrti.

Godine 2015. na festivalu u Veneciji ovjenčana nagradom za najbolji restaurirani film, antiratna drama suscenarista i redatelja Piera Paola Pasolinija drži se jednim od najprovokativnijih i najkontroverznijih filmskih ostvarenja 20. stoljeća. Posljednji Pasolinijev realizirani projekt, jer je redatelj nedugo nakon premijere ustrijeljen u neobičnim okolnostima, sam je autor držao alegorijskim prikazom modernog kapitalizma, društvenog sustava u kojem su materijalne vrijednosti kao i želje za konzumerističkim uživanjem i stjecanjem profita posve uništile ljudski duhovni život i humanizam. Film koji je Pasolini navodno snimao bez napisanog scenarija, i čije prikazivanje je do danas zabranjeno u mnogim državama, obiluje eksplicitnim sekvencama seksualnog zlostavljanja, mučenja i ubijanja, a u vrijeme premijere bio je dočekan podijeljenim kritikama. Priču svog djela autor je velikim dijelom temeljio na Danteovoj Božanstvenoj komediji i na romanu 120 dana Sodome markiza de Sadea, a središnji motivi kojima se bavi su okrutnost, bezobzirnost i krajnja bešćutnost fašizma, kao i opasnost koju može predstavljati posjedovanje neograničene moći. Film nudi naglašeno tjeskoban, mračan i beskrajno depresivan prikaz života te sadrži vrlo mnogo nasilnih scena. Neobuzdanu upotrebu moći dovedenu i do krajnjih granica seksualnog poniženja Pasolini vidi kao metaforu fašizma samog, a u oblikovanju filma dijelom je bio vođen i osobnim, odnosno obiteljskim motivima. Osim što se i sam zatekao u vrtlogu događaja u fašističkoj Italiji tijekom Drugog svjetskog rata, Pasolini je bio traumatiziran i činjenicom što mu je brat ubijen u Salòu, u gradiću i kratkotrajnoj republici nedaleko jezera Garda, u kojoj je Mussolini uz pomoć nacista diktatorski vladao od kapitulacije Kraljevine Italije do pred završetak rata.

boja, 117'