ULOGE:
Woody Allen (Sandy Bates),
Charlotte Rampling (Dorrie),
Jessica Harper (Daisy),
Marie-Christine Barrault (Isobel),
Tony Roberts (Tony),
Amy Wright (Shelley),
Daniel Stern

SCENARIJ:
Woody Allen

FOTOGRAFIJA:
Gordon Willis

MONTAŽA:
Susan E. Morse

Sadržaj:

Dok tijekom jednog vikenda na filmskom seminaru nevoljko prisustvuje retrospektivi svojih filmova, slavni redatelj Sandy Bates prisjeća se vlastitog života. Trenutno ga muči kreativna blokada, iza njega je nekoliko propalih veza a pati i od jakih neuroza. Retrospektiva se održava u hotelu Zvjezdana prašina u New Jerseyju, Sandy je ciničan i kritičan podjednako prema sebi kao i prema publici, za koju drži da ga gotovo zlostavlja, a najviše ga muči to što ga posao koji radi više ne zadovoljava. Štoviše, upravo se nalazi na profesionalnoj prekretnici, jer je dosad uglavnom režirao kod publike vrlo popularne komedije, a sad se želi posvetiti ozbiljnijim temama i pričama u kojima bi se pozabavio egzistencijalnim pitanjima i smislom života, ponajprije svojeg. Da sve bude gore, muče ga i neriješeni odnosi s dvjema ženama, intelektualkom Daisy i majčinski nastrojenom Isobel.

U kreiranju crno-bijelom fotografijom snimljene humorne drame, realizirane u ranom razdoblju zlatne ere njegova stvaralaštva koja je potrajala od 1977. (Annie Hall) do 1992. godine (Muževi i žene), Woody Allen se nadahnuo Federicom Fellinijem, konkretno njegovim remek-djelom Osam i pol. Vlastiti filmski lik postuliravši kao simpatičnog i brbljavog plahog i neurotičnog intelektualca sklonog beskrajnim analizama, što će postati njegov zaštitni znak, Allen se u prema njegovim riječima najdražem mu filmu pozabavio motivima kakvi su nošenje s teretom slave, s filmskom kritikom i očekivanjima publike, sa šefovima filmskih studija, s prijetvornošću osoba iz vlastitog okruženja, baš kao i svojim standardnim temama obiteljskih i muško-ženskih odnosa. Rezultat je Allenovo najautobiografskije djelo u kojem je iskazao i sklonost samosažaljenju, ljutnji pa i zloći, te u kojem se, baš kao i u Fellinijevu naslovu kojim se nadahnuo, ispod formalne frivolnosti i zabavnosti kriju solipsizam i mizantropija

c/b, 89'