ULOGE:
Mathieu Amalric (Jean-Do),
Emmanuelle Seigner (Céline),
Marie-Josée Croze (Henriette Roi),
Anne Consigny (Claude),
Patrick Chesnais (doktor Lepage),
Max von Sydow (Papinou)

SCENARIJ:
Ronald Harwood (prema knjizi Jean-Dominiquea Baubyja)

FOTOGRAFIJA:
Janusz Kaminski

GLAZBA:
Paul Cantelon

MONTAŽA:
Juliette Welfling

Sadržaj:

Sredovječni Jean-Dominique Bauby zvan Jean-Do uspješan je i karizmatičan glavni urednik glasovitog francuskog magazina Elle, čovjek koji živi punim plućima. On je bogataš i plejboj kojem će iznenadni moždani udar naglo i u potpunosti promijeniti život, te ga vezati za krevet bez mogućnosti govora i pokretanja bilo kojeg mišića. Unatoč prilično optimistične početne prognoze jednog neurologa, teška nova situacija gotovo potpune paralize za Baubyja će predstavljati svojevrsno „ronilačko zvono“, ono u kojem može misliti ali ne i govoriti, iako će mu se činiti da govori, ali ga drugi ne čuju. Dok mu logoped i fizioterapeut budu pokušavali pomoći da bude što funkcionalniji, Bauby će razviti sustav komunikacije s njima trepćući lijevim okom. No ostat će mu i praktički bezgranična mašta i njegova sjećanja, a zahvaljujući netaknutom umu prekaljenog novinskog urednika Bauby će uz pomoć koda koji predstavlja slova abecede ostvariti ne samo vezu sa svijetom oko sebe, nego i početi pisati memoare.

Godine 2008. nagrađena Zlatnim globusom u kategorijama najboljeg redatelja i najuspjelijeg filma s neengleskog govornog područja, iste godine nominirana za četiri Oscara, uključujući one za najboljeg redatelja i najuspjeliji adaptirani scenarij, za koji je ugledni britanski dramatičar Ronald Harwood (Garderobijer Petera Yatesa, Browningovi stihovi Mikea Figgisa) također 2008. ovjenčan nagradom BAFTA, izvrsna biografska drama redatelja Juliana Schnabela (Basquiat, Prije noći) izuzetno je uspjela adaptacija istoimene biografske proze Jeana-Dominiquea Baubyja. Ostvarenje za režiju kojeg je Schnabel godinu ranije nagrađen na festivalu u Cannesu, dok se glasoviti snimatelj i dvostruki oskarovac Janusz Kaminski (Schindlerova lista, Spašavanje vojnika Ryana) zakitio nagradom Vulcain, te za ulogu u kojem je izvrsni karakterni glumac Matthieu Amalric (München, Zrno utjehe, Zvuk metala) osvojio prestižnu francusku filmsku nagradu César, ujedno je i pobjednički naslov prvog Festivala mediteranskog filma u Splitu 2008. godine. Osobne drame ljudi „zaključanih“ u vlastitom tijelu u pravilu su zahvalan materijal za predloške filmova poput oskarovaca Moje lijevo stopalo Jima Sheridana, Život je more Alejandra Amenábara i Seanse Bena Levinea, pa je i vrlo intrigantna Baubyjeva autobiografija zahvaljujući i Harwoodovu scenarističkom radu rezultirala naglašeno emotivnim i dirljivim, te pohvalno ne i patetičnim filmom. Od samog uvoda, predočenog iz protagonistova zamagljenog motrišta, vrlo sugestivno režirano, atmosferično i sjajno glumljeno djelo imponira estetiziranom fotografijom, izvrsnim montažnim rješenjima, promišljenim prezentiranjem zbivanja iz preferirano subjektivne vizure te izuzetno raspoloženim i uvjerljivim glumačkim interpretacijama čitave postave u kojoj su i supruga Romana Polanskog Emmanuelle Seigner (Mahnitost, Gorki mjesec), izvrsni karakterni glumac Jean-Pierre Cassel (Diskretni šarm buržoazije, Chabrolovo Izvršenje) i nažalost pokojni Max von Sydow (Sedmi pečat, Divlje jagode).

boja, 112'