ULOGE:
Francesco Ruiu (Canticchia),
Giancarlo De Rosa (Nino),
Vincenzo Ciccora (gradonačelnik),
Alfredo Leggi (Bostelli),
Gabriella Giorgelli (Esperia)

SCENARIJ:
Bernardo Bertolucci,
Sergio Citti (prema priči Piera Paola Pasolinija)

FOTOGRAFIJA:
Giovanni Narzisi

GLAZBA:
Piero Piccioni

MONTAŽA:
Nino Baragli

Sadržaj:

Nakon što na klupi u jednom rimskom parku na obali rijeke Tiber bude pronađeno tijelo okrutno umorene prostitutke, policija počne privoditi osobe koje su tijekom noći boravile u parku. Kroz niz razgovora s potencijalnim sumnjivcima svaki od sugovornika policijskih dužnosnika koji sudjeluju u istrazi prisjetit će se onog što je radio tijekom proteklog dana i večeri, a priče svakog od njih pružit će makar i minimalne ali zanimljive uvide u njihove živote. Tako će jedan mladić istražiteljima ispripovijedati da se u parku sastao sa svećenikom koji mu je trebao dati preporuku za posao, iako je to zapravo laž, jer je on s nekoliko prijatelja u parku pokušao opljačkati mladi par. Tu je i žigolo koji istodobno održava vezu s dvjema djevojkama, a prema objema se odnosi vrlo loše, potom vojnik koji se u parku planirao susresti s više djevojaka, da bi naposljetku zaspao na klupi, te dvojica tinejdžera koji su se u parku zabavljali s dvjema svojim vršnjakinjama, da bi sve završilo s njihovim pokušajem pljačke jednog homoseksualca. A tu je i zagonetan muškarac s klompama koji je na zagonetan način povezan s čitavim slučajem.

Kriminalistička drama Smrt, za koju je scenarij prema vlastitoj priči nepotpisan sukreirao glasoviti Pier Paolo Pasolini, debitantski je dugometražni redateljski projekt suscenarista i redatelja Bernarda Bertoluccija, koji je film snimio u dobi od svega 21 godine. Iako je kao suscenarist surađivao i ugledni i nagrađivani Sergio Citti, među ostalim najvažniji Pasolinijev suradnik ne samo u stvaranju vrlo provokativne antiratne drame Salò ili 120 dana Sodome prema romanu Marquisa de Sadea, ključan za realizaciju filma i njegov uspjeh bio je upravo Pasolini. Naime, Bertoluccijev otac Attilio bio je prijatelj s Pasolinijem, tada prozaikom i pjesnikom koji je na očev nagovor mladog Bernarda angažirao kao svog asistenta u realizaciji redateljskog prvijenca, drame Accattone. Pokazat će se da je to bio prijelomni trenutak u Bertoluccijevoj karijeri, jer je Pasolini bio toliko zadovoljan mladićevim radom da ga je preporučio i za realizaciju njegova autorskog prvijenca Smrt. U filmu koji je nakon premijere dočekan vrlo povoljnim kritikama zamjetna je konceptualna sličnost s glasovitim Kurosawinim Rashomonom, no takve primjedbe sam Bertolucci je već tada otklonio ustvrdivši da prethodno nije gledao Kurosawino remek-djelo. Premda u ovom ostvarenju još uvijek nisu razvidne najvažnije tematske preokupacije i stilske preference koje će obilježiti Bertoluccijevo stvaralaštvo, te je u tom smislu više riječ o pasolinijevskom nego bertoluccijevskom djelu, imponiraju ne samo sigurnost i sugestivnost Bertoluccijeve režije, nego i vještina kojom on gradi zanimljivu dramaturšku i narativnu strukturu, kroz flashbackove kojima se rekonstruira počinjeno ubojstvo, pri čemu se ti flashbackovi ne podudaraju s iskazima sumnjivaca.

c/b, 93'