Smrt u Veneciji
Morte a Venezia, igrani, drama, Italija, Francuska, 1971
REŽIJA: Luchino Visconti
ULOGE:
Dirk Bogarde (Gustav von Aschenbach),
Romolo Valli (upravitelj hotela),
Mark Burns (Alfred),
Nora Ricci (Tadziova guvernanta),
Marisa Berenson (gđa. von Aschenbach),
Björn Andrésen (Tadzio)
SCENARIJ:
Luchino Visconti,
Nicola Badalucco (prema romanu Thomasa Manna)
FOTOGRAFIJA:
Pasqualino De Santis
MONTAŽA:
Ruggero Mastroianni
Sadržaj:
Skladatelj Gustav von Aschenbach, ozbiljan srčani bolesnik, dolazi u Veneciju na odmor. Odsjeda u luksuznom Grand Hotel des Bains na Lidu i tamo uoči privlačnog poljskog adolescenta Tadzija koji je sa svojom obitelji odsjeo u istom hotelu. Aschenbach je fasciniran Tadzijevom ljepotom i iako ne uspostavlja izravan kontakt s mladićem osjeća se osvježenim i pomlađenim usred grada kojim je zavladala epidemija kolere, ali lokalne vlasti to skrivaju da se turisti od kojih žive ne bi razbježali…
Smrt u Veneciji drugi je od triju filmova u nizu kojima je Luchino Visconti iskazao fascinaciju njemačkom kulturom i stanjem dekadencije (druga dva su Sumrak bogova i Ludwig). Radi se o fabularno dosta vjernoj prilagodbi istoimenog kratkog romana (žanrovski određivanog i kao novela) Thomasa Manna iz 1912., djela koje je pridonijelo spekulacijama o skrivenim homoseksualnim sklonostima njemačkog nobelovca. Sam Visconti bio je neskriveni homoseksualac, a po kasnijem svjedočenju Björna Andrésena, koji je utjelovio lik Tadzija u dobi od 15 godina, veći dio filmske ekipe činili su gejevi koji nisu skrivali svoje sklonosti, te se on u tom okružju osjećao jako neugodno, kao seksualni objekt. Glavnu ulogu umjetnika koji uoči smrti doživljava estetsko i erotsko uzdignuće tumačio je Dirk Bogard, specijaliziran za role psihički složenih karaktera tzv. perverznih sklonosti (Žrtva, Sluga), inače i sam homoseksualac, i ta uloga jedna mu je od najistaknutijih u karijeri. Visconti je u odnosu na predložak Aschenbacha iz književnika pretvorio u skladatelja, te film obilato garnirao glazbom svog omiljenog kompozitora Gustava Mahlera. Također, tematizirajući odnos erosa i thanatosa te psiho-fizički rasap estetski rafiniranog pojedinca u kužnom ambijentu, izrazito je naglasio grotesknu notu koje u predlošku nema. Film je na festivalu u Cannesu nagrađen specijalnom nagradom povodom 25. godišnjice festivala.
boja, 130'