ULOGE:
Ingrid Bergman (Karin),
Mario Vitale (Antonio),
Renzo Cesana,
Mario Sponzo

SCENARIJ:
Sergio Amidei,
Gian Paolo Callegari,
Art Cohn,
Renzo Cesana,
Félix Morlión,
Roberto Rossellini

FOTOGRAFIJA:
Otello Martelli

GLAZBA:
Renzo Rossellini

MONTAŽA:
Roland Gross

Sadržaj:

Tijekom Drugog svjetskog rata mlada Karin Bjiorsen, Čehinja podrijetlom iz Litve, u izbjegličkom logoru upozna mladog ratnog zarobljenika Antonija, priprostog talijanskog ribara za kojeg se unatoč kratkom i površnom poznanstvu ubrzo i uda. Kad oboje novi zajednički život odluče započeti u ribarskom mjestu na njegovom rodnom otoku, vulkanskom Stromboliju, Karin isprva ni ne sluti da joj život neće biti nimalo jednostavan. Uz nošenje s tegobnim životnim prilikama, koje su razumljive u poslijeratnom razdoblju, Karin ima problema i s prilagođavanjem konzervativnoj i zatvorenoj sredini. Kad s vremenom postane prilično usamljena i nemirna, Karen će pokušati pobjeći da bi shvatila da je to moguće jedino preko Strombolija, aktivnog vulkana koji može eruptirati.

Godine 1950. prikazana u konkurenciji festivala u Veneciji, drama suscenarista i redatelja Roberta Rossellinija prvi je njegov film u kojem je surađivao sa svojom budućom suprugom Ingrid Bergman. U djelu realiziranom uz američku financijsku potporu Rossellini je iskazao odmak od neorealističkih tendencija u svom stvaralaštvu, što je talijansku marksističku kritiku potaknulo da ga napadne zbog odustajanja od socijalnog realizma i priklanjanja psihologiziranju. Rossellini se i ovdje bavi svojom stalnim temama, traganjem za istinom i prikazom sudara različitih kultura koji se ogleda i kroz jezične zapreke, kontraste suvremenosti i arhaičnosti, otvorenosti i izoliranosti, uljuđenosti i primitivizma, a priču smješta u tada suvremeni kontekst i realistično okruženje. Priroda i bliskost pojedinaca s njom igraju važnu ulogu, pri čemu vulkan simbolizira nemilosrdnost i okrutnost prirode, a cjelinu odlikuju duge vožnje kamere, suptilno psihološko profiliranje protagonistice, promišljena uporaba subjektivnih kadrova te autorova jasna udivljenost ženom, ne samo konkretnom nego i arhetipskom, kao i prirodom. Producentska tvrtka RKO Howarda Hughesa izmijenila je izvorni provokativan završetak filma te ga skratila sa 107 na 81 minutu, zbog čega je Rossellini podnio sudsku tužbu koju je izgubio, da bi djelo naknadno bilo restaurirano na videu.

c/b, 81'