ULOGE:
Kurt Russell (MacReady),
Wilford Brimley (dr. Blair),
T.K. Carter (Nauls),
David Clennon (Palmer),
Keith David (Childs),
Richard Dysart (dr. Copper)

SCENARIJ:
Bill Lancaster

FOTOGRAFIJA:
Dean Cundey

GLAZBA:
Ennio Morricone

MONTAŽA:
Todd C. Ramsay

Sadržaj:

U Zemljinoj orbiti prije nekoliko tisuća godina pratimo putanju izvanzemaljske letjelice koja počinje padati negdje iznad Južnog pola. Tijekom zime 1982. godine na Antarktici, helikopter s norveškom posadom lovi i pokušava ubiti psa koji je pobjegao iz njihove baze. Čini se da Norvežani psa pokušavaju ustrijeliti prije no što dotrči do članova posade američke istraživačke baze, no pritom jedan Norvežanin pogine pri neuspjelom pokušaju bacanja granate, a drugog nakon otvaranja vatre po američkoj bazi ustrijeli jedan Amerikanac.

Pretpostavivši da se norveškoj posadi dogodila neka nesreća, nekoliko članova američke posade predvođenih pilotom R. J. MacReadyjem i liječnikom Cooperom smjesta pohita u norvešku bazu, da bi ubrzo otkrili kako se ondje odigrao pravi pokolj. A kad tijekom noći pas kojeg su prihvatili i pružili mu sklonište počne mutirati i napadati ostale pse u bazi, MacReady, dr. Cooper te njihove kolege Childs, Palmer i ostali shvatit će da imaju posla s krvoločnim izvanzemaljskim stvorenjem.

 

Iz današnje perspektive bizarno zvuči podatak da je kultni fantastični akcijski horor Stvar redatelja Johna Carpentera 1983. godine nominiran za Zlatnu malinu u kategoriji najgore glazbe, koju je skladao glasoviti oskarovac i dobitnik Počasne Akademijine nagrade Ennio Morricone. Riječ je o maestralnoj adaptaciji ZF novele Who Goes There? američkog pisca i urednika Johna W. Campbella Jr.-a, koja je objavljena 1938. godine, a prema kojoj je redatelj Christian Nyby uz nepotpisanu suradnju velikog Howarda Hawksa 1951. godine snimio iznimno cijenjeni fantastični horor Stvor s drugog svijeta. U tom smislu se Carpenterov film može držati i svojevrsnim prepravkom tog djela, iako je posrijedi vjernija adaptacija Campbellove novele u odnosu na Nybyjevo i Hawksovo ostvarenje.

Prihvativši se nezahvalna zadatka realizacije prepravka djela koje se smatra jednim od najvažnijih i najutjecajnijih predstavnika ZF žanra američke kinematografije 50-ih, Carpenter je snimio film koji je u vrijeme premijere zbog generalnog pesimizma, mizantropije i „mraka” u prikazu izolirane ljudske zajednice dočekan neodobravanjem kritike i publike te je i na kino-blagajnama doživio krah, da bi s vremenom počeo dobivati na popularnosti i stjecati kultni status, osobito zahvaljujući objavljivanju na tada VHS-u.

Realiziran u vrijeme ekspandirajuće epidemije AIDS-a, te se u tom smislu može interpretirati i u tom metaforičkom i subverzivnom ključu, impresivno režiran film iznimno sugestivnog ugođaja, odličnog ritma, izvrsno makar i minimalistički profiliranih karaktera hoksovski definiranih kroz akciju te izuzetno raspoloženih glumačkih izvedbi nudi brojne prilike za interpretaciju. Od toga da djelovanje izvanzemaljca predstavlja metaforički prikaz hladnoratovske paranoje (tko je od likova komunist i kako ga prepoznati?), preko simboličkog sukoba znanosti i militarizma, pri čemu su znanstvenici Blair, Norris, Fuhs i Clark, a vojnici MacReady, Garry i Palmer, do toga da izvanzemaljac simbolizira rak koji ubija ljude.

Brojne su i zanimljivosti vezane uz film, od toga da zaplet dobrim dijelom podsjeća na znameniti roman Planine ludila H. P. Lovecrafta i detalja da su se u izvornom scenariju zbivanja odigravala na podmorskoj postaji, preko toga da je jedina ženska uloga u filmu ona glasovna, glas računala Chess Witch s početka, koju interpretira tadašnja Carpenterova supruga Adrienne Barbeau, do toga da sam redatelj nije bio osobito zadovoljan Morriconeovom glazbom, te je u suradnji s Alanom Howarthom skladao dodatna četiri jinglea koja se čuju na više mjesta. Štoviše, Carpenter je pri početku iskoristio i fragmente svoje glazbe iz Noći vještica. Kao zanimljivost valja izdvojiti i da se pri svakoj izmjeni posada u istraživačkoj postaji Amundsen - Scott na Južnom polu tradicionalno zajednički gledaju ovaj film i njegov prednastavak iz 2011. godine u režiji Matthijsa van Hejningena Jr.-a.

boja, 109'