ULOGE:
Richard Carlson (Dr. David Reed),
Julie Adams (Kay Lawrence),
Richard Denning (Dr. Mark Williams),
Antonio Moreno (Dr. Carl Maia),
Nestor Paiva (Captain Lucas),
Whit Bissell (Dr. Edwin Thompson),
Bernie Gozier (Zee),
Henry A. Escalante (Chico)

SCENARIJ:
Harry Essex Arthur Ross

FOTOGRAFIJA:
William E. Snyder

GLAZBA:
Henry Mancini,
Hans J. Salter,
Herman Stein

MONTAŽA:
Ted J. Kent

KOSTIMI:
Rosemary Odell

Sadržaj:

Tijekom prve polovice 50-ih godina prošlog stoljeća sudjelujući u ekspediciji u području rijeke Amazone u Brazilu, znanstvenik Carl Maia pronađe fosilizirane ostatke pandže koja najvjerojatnije datira iz devonskog doba. Čini se da je pandža pripadala stvorenju koje bi moglo povezivati rane vodene i kopnene oblike života na Zemlji.

Odlučivši pomoć potražiti u institutu, Carl će ondje naići na skupinu paleontologa među kojima neke i poznaje, čak i dosta dobro. Osim njegova bivšeg studenta dr. Davida Reeda, sposobnog, ali i ambicioznog znanstvenika, tu su i Carlova bivša djevojka, također sposobna znanstvenica Kay Lawrence, te njihov šef, ujedno i voditelj instituta Mark Williams, čovjek koji zna kako privući novac za znanstvene projekte, ali koji je i gladan publiciteta.

Svi oni unajme plovilo kapetana Lucasa, trošnu teglenicu imenom Rita, te se njome otisnu Amazonom uzvodno, s ciljem detaljnijeg istraživanja područja na kojem su pronađeni ostaci pandže. Dok neki od njih kuju vlastite planove, pa Reed misli ponajprije na znanstveni napredak, a Williams na dobru zaradu i moguću slavu, nitko od njih ni ne sluti da će se ubrzo naći u smrtonosnoj opasnosti. Najprije će Carlova najbližeg suradnika Louisa pronaći zaklana, da bi ubrzo naletjeli na živo zastrašujuće stvorenje, donekle inteligentnog križanca reptila i humanoida.

Fantastični horor redatelja Jacka Arnolda, kultnog autora koji je nizom podjednako kultnih znanstveno-fantastičnih horora obilježio 50-e godine prošlog stoljeća kao 'zlatno razdoblje' u holivudskom SF filmu, snimljen je upravo sredinom tog desetljeća. U to doba filmovi o invazijama iz svemira i napadima čudovišta, ali i slična ne samo celuloidna nego i stripovska i radijska tematiziranja srodnih znanstveno-fantastičnih tema, mogli su se interpretirati u metaforičkom ključu, kao odjeci hladnog rata i straha od komunizma. Istovremeno, u djelima redatelja kakvi su osim Arnolda bili i Don Siegel, Christian Nyby, Fred M. Wilcox i Robert Wise, mogle su se iščitati i kritika militarizma i militarizacije, kao i zloupotrebe znanosti, a priče tih ostvarenja mogle su se interpretirati i u svjetlu straha od mogućeg nuklearnog rata.

Jack Arnold je bio jedan od vodećih autora holivudske znanstvene fantastike tog vremena, darovit i inventivan filmaš koji je i trivijalne predloške znao podići na višu razinu i pretvoriti ih u prepoznatljiva autorska djela, te koji je tijekom 50-ih osim Stvorenja iz Crne lagune potpisao i danas vrlo cijenjene i popularne filmove Došlo je iz svemira, Tarantula i Nevjerojatni čovjek koji se smanjuje. U Stvorenju iz Crne lagune, jednom od komercijalno i kreativno najuspjelijih žanrovskih ostvarenja 50-ih, koje je snimano 3D-tehnologijom za koju se tada činilo da postaje ubrzano popularna, Arnold je jednostavnu i ne uvijek smislenu priču koju su nosili nepoznati glumci oblikovao kao energično režirano te vrlo atraktivno i zabavno djelo garnirano za ono vrijeme inovativnim specijalnim efektima, u kojem je prilično umješno iskorišten strah gledatelja od nepoznatog. Današnjim gledateljima može se činiti da film koji je postao prilično utjecajan i oponašan, u tolikoj mjeri da mu je i Steven Spielberg dao jasnu posvetu u uvodu remek-djela Ralje, obiluje klišejima i općim žanrovskim mjestima, no valja imati na umu da je prije 70-ak godina sve to bilo novo i svježe.

Realizacija filma bila je vrlo zahtjevna, od toga da su se u kostimu do danas jednog od najpoznatijih filmskih čudovišta izmjenjivala dvojica glumaca, Ricou Browning u podvodnim scenama i Ben Chapman izvan vode, preko toga da je za ulogu stvorenja prvotno bio predviđen Glenn Strange (Frankensteinova kuća, Drakulina kuća), te da je glumica Julie Adams ozlijeđena tijekom snimanja scene u kojoj je stvorenje nosi kroz špilju, do toga da su se kreatorica stvorenja Milicent Patrick i šminker Bud Westmore ozbiljno posvađali na snimanju, i da su kao skladatelji filmske glazbe angažirana čak trojica autora, glasoviti četverostruki oskarovac Henry Mancini, Hans J. Salter (Wichita Jacquesa Tourneura) i Herman Stein (Nevjerojatni čovjek koji se smanjuje).

Kao zanimljivost valja izdvojiti i to da se ideja za priču filma, koja se dijelom temelji na meksičkoj narodnoj predaji, rodila na večeri organiziranoj uz projekciju Građanina Kanea, kojoj je uz Orsona Wellesa i glumca iz filma Williama Allanda, koji će kasnije postati producent, prisustvovao i ugledni meksički snimatelj Gabriel Figueroa (Zaboravljeni, Nazarin i Anđeo uništenja Luisa Buñuela). Upravo on je nazočnima ispripovijedao narodnu priču o stvorenju koje je pola čovjek, a pola gmaz, a ta je priča Allanda toliko zaintrigirala da se počeo baviti mišlju o stvaranju takvog filmskog lika.

Autor teksta: Josip Grozdanić

c/b, 79'