ULOGE:
Pablo Picasso,
Henri-Georges Clouzot,
Claude Renoir

SCENARIJ:
Henri-Georges Clouzot,
Pablo Picasso

FOTOGRAFIJA:
Claude Renoir

GLAZBA:
Georges Auric

MONTAŽA:
Henri Colpi

Sadržaj:

Pratimo proces rada glasovitog slikara Pabla Picassa, u vrijeme nastanka filma 75-godišnjaka, od isprva jednog čistog platna u njegovu studiju do dvadesetak dovršenih slika u završnici. Picasso slika bez predaha i u tišini, njegov rad prate različite dominantno jazz glazbene teme skladatelja Georgesa Aurica, a na Picassovim platnima pred gledateljima isprva jednostavni likovi i skice prerastaju u složenije forme i gotove slike.

Dokumentarni film u Cannesu 1956. godine ovjenčan Posebnom nagradom žirija ostvaren je kao gotovo posve nijemi film, a uz redatelja Henrija-Georgesa Clouzota, koji je isprva neodlučnog Picassa uspio privoljeti na snimanje, u njegovoj su realizaciji sudjelovali i Picassov prijatelj Claude Renoir, unuk glasovitog Augustea Renoira i nećak redatelja Jeana Renoira, te skladatelj filmske glazbe Georges Auric. Posrijedi je tehnički inovativno ostvarenje u kojem se Picassa snima kroz staklo, pri čemu on slika licem okrenut kameri, dok je između njega i kamere postavljeno „prozirno platno”, tj. staklo. Gledatelji tako detaljno prate njegov rad, imaju i detaljan uvid u njegove slike nastale tijekom snimanja, slike koje su naknadno uništene pa tako i postoje samo u ovom filmu. Djelo je obilježeno izrazito funkcionalnom uporabom kamere i domišljatim montažnim rješenjima, a u cjelini je riječ o dojmljivom prikazu kreativnog procesa, filmu kojemu je François Truffaut prigovarao zbog odveć nametljive i dramatične glazbe.

c/b i boja, 78'