ULOGE:
Gary Cooper,
Thomas Mitchell,
Lloyd Bridges,
Katy Jurado,
Grace Kelly,
Otto Kruger,
Lon Chaney,
Henry Morgan

SCENARIJ:
Carl Foreman

FOTOGRAFIJA:
Floyd Crosby

GLAZBA:
Dimitri Tiomkin

MONTAŽA:
Elmo Williams,
Harry W. Gerstad

SCENOGRAFIJA:
Murray Waite

Sadržaj:

Will Kane, iskusni šerif gradića na Divljem zapadu, upravo se vjenčao sa znatno mlađom Amy Fowler, predanom vjernicom kvekericom koja je ultimativna protivnica svakog nasilja. Međutim odmah po svršetku vjenčanja sazna da je zloglasni odmetnik Frank Miller, kojeg je svojedobno smjestio u zatvor, pušten na slobodu, te da sa svojim pobočnicima dolazi podnevnim vlakom u grad kako bi mu se osvetio.

Kane je planirao odustati od mjesta šerifa nakon vjenčanja pa se čini logičnim da s Amy napusti grad, no ponos mu to ne dopušta, tim prije što se čini da će mu sugrađani, koje je zadužio uvođenjem reda, pomoći. No kako se bliži podne, oni ga jedan po jedan napuštaju…
 

Točno u podne smjesta je prepoznat kao nesvakidašnji izdanak žanra vesterna, kao onaj koji prekoračuje žanrovske granice i izdiže se do razine značajnog umjetničkog djela univerzalne vrste. Riječ je o filmu koji žanr koristi i da bi plasirao politički stav, u ovom slučaju nepokolebljivu afirmaciju liberalizma kao samosvjesnog individualizma – u doba Hladnog rata i zloglasnog 'progona vještica' u Americi, čemu su velik obol dali mediji potičući masovnu histeriju, promovira moralno nepokolebljivog pojedinca okruženog masom strašljivaca i kolebljivaca, pri čemu se taj pojedinac ne mitizira; upravo suprotno, pokazuje ga se kao vrlo ranjiva čovjeka koji osjeća i strah, što je posve netipično za junake vesterna, zbog čega film mnogi konzervativniji poklonici žanra nisu voljeli. Najpoznatiji takav protivnik Zinnemannova ostvarenja slavni je Howard Hawks, koji je svoj znameniti vestern Rio Bravo - u kojem šerif, za razliku od Willa Kanea, ne traži pomoć običnih građana nego se oslanja isključivo na profesionalce - tumačio i kao odgovor na Točno u podne.

No srećom većina filmskih znalaca pozdravila je realističniji pristup žanru, a posebno je isticana vrlo rijetka činjenica, ne samo u žanru vesterna nego općenito na filmu, da se trajanje radnje djela poklapa s trajanjem filmske projekcije. Također se hvalila briljantna montaža (Elmo Williams za nju je nagrađen Oscarom) s vrhunskim gradiranjem napetosti, kao i uporaba glazbe, s efektnim variranjem (lajt)motiva Oscarom nagrađene naslovne pjesme High Noon (Do Not Forsake Me, Oh My Darlin') Dimitrija Tiomkina i Neda Washingtona, koja je postala jedan od najpoznatijih filmskih songova u povijesti kinematografije. Važno je istaknuti i ljubavnu komponentu priče, odnosno intrigantnost stanovite podijeljenosti junaka na zalazu (maestralno ga tumači legendarni Gary Cooper) između dviju vrlo privlačnih žena – njegove bivše ljubavi, zrele, pomalo egzotične Helen Ramirez (izvanredna meksička glumica Katy Jurado), te vrlo mlade i svježe nevjeste Amy (tek druga filmska rola Grace Kelly kojom je demonstrirala nesvakidašnju pojavu i talent).

Točno u podne jedan je od vrhunaca respektabilnog opusa Freda Zinnemanna koji je uvrštavan u takozvanu veliku redateljsku petorku američkog filma 1950-ih (uz Georgea Stevensa, Williama Wylera, Johna Hustona i Billyja Wildera), također jedan od najslavnijih vesterna svih vremena i jedan od politički provokativnijih filmova svog vremena. Bio je nominiran za sedam Oscara, uključujući one za najbolji film, režiju i scenarij, a dobio je četiri – pored već spomenutih za montažu i izvornu pjesmu, još i one za najboljeg glavnog glumca te muziku (također Tiomkin). Godine 1989. izabran je među prvih 25 filmova uvrštenih u Nacionalni filmski registar Kongresne knjižnice kao djelo od posebnog kulturnog, povijesnog ili estetskog značaja.

Autor komentara: Damir Radić        

c/b, 85'