SCENARIJ:
Michael Glawogger,
Ulrich Seidl

FOTOGRAFIJA:
Peter Zeitlinger

MONTAŽA:
Christof Schertenleib

Sadržaj:

Sepp Paur udovac je koji je nedavno zašao u sedmo desetljeće života i koji živi u malom austrijskom selu nedaleko granice s češkom. Seppu nedostaje žena, ne samo pokojna supruga nego i ženska osoba koja bi mu bila partnerica i ljubavnica. Nedostaje mu prisutnost druge osobe, bliskost sa ženom i žensko društvo, a ponajviše mu nedostaje kuharica. Otkad mu je supruga preminula, zalihe pripremljene smrznute hrane sve se brže tope, no kod Seppa je živo sjećanje na pokojnicu, kao i na hranu koju je spravljala. On ne želi biti sam, a s obzirom da ima pristojnu mirovinu i vlastitu kuću, može predstavljati i dobru partiju za potencijalne udavače. U traganju za partnericom smeta mu što slobodne Austrijanke žele novac, zbog čega ženu odluči potražiti u Češkoj. U malom selu s češke strane živi Paula Hutterová, potencijalna izabranica koja ima sve što usamljenom udovcu treba. A kad pokuša privući Paulu, Sepp će ju odvesti u kupovinu, na večeru i u lunapark, te joj naposljetku pokazati i svoj stan. Čini se da Paula iskreno uživa u njegovu društvu, no problem je što i ona ima svoj život na koji je navikla i koji joj se ne da mijenjati.

Dokumentarac za režiju kojeg je Ulrich Seidl 1993. godine na glasovitom Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma u Amsterdamu (IDFA) ovjenčan Posebnom nagradom žirija, te je iste godine nagrađen i na Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma u japanskom gradu Yamagata, dok je na Sarajevo Film Festivalu osvojio Nagradu publike, izuzetno je uspjelo ostvarenje u kojem se autor bavi univerzalnim i svevremenskim temama. To su teme hrane i seksa, osnovne ljudske potrebe kojima Seidl pristupa na originalan, inovativan i provokativan način, zbog čega mu je između ostalog 2011. na Motovun Film Festivalu dodijeljena nagrada Maverick, koja se dodjeljuje za kinematografsku hrabrost i širenje granica filmskog izričaja. Dok motiv hrane u Seidlovoj izvedbi dominantno biva određen pojmovima okusa i ukusa, motiv seksa u njegovoj izvedbi većinom graniči s neukusom. Pritom se središnji motivi i njihove odrednice razvijaju spontano, prikazane su na prirodan način i upravo onakvima kakve jesu, kao svakodnevni dijelovi života. Gledatelje u film uvodi scena striptiza koju autor kasnije varira u drugom okruženju, a ta scena od samog početka publiku provocira i poziva na angažiranije praćenje. Ljudska tjelesnost vizualno je predočena scenama skidanja i seksa, a hrana kroz prizore svinjokolje i ubijanja pijetla. Te su scene uravnotežene i skladno uklopljene u cjelinu, pa iako ne izazivaju negativnu provokaciju svakako djeluju provokativno. Seidl zna da i hrana i spolni odnos u manjoj ili većoj mjeri podrazumijevaju određene začine, pa i on te motive začinjava provokativnošću i nijansama začudnosti, no u nešto manjoj mjeri i blažoj inačici nego što smo navikli u većini njegovih ostvarenja.

boja, 108'