ULOGE:
Isabelle Huppert (Erika Kohut),
Annie Girardot,
Benoît Magimel (Walter Klemmer),
Susanne Lothar,
Udo Samel (George Blonskij)

SCENARIJ:
Michael Haneke (prema romanu Elfriede Jelinek)

FOTOGRAFIJA:
Christian Berger

GLAZBA:
Martin Achenbach

MONTAŽA:
Nadine Muse,
Monika Willi

SCENOGRAFIJA:
Hans Wagner

KOSTIMI:
Annette Beaufays

Sadržaj:

Erika Kohut je profesorica klavira na Bečkom muzičkom konzervatoriju. Živi sama s dominantnom majkom, a ispod fasade samouvjerene i stamene osobe krije pomaknuto seksualno ponašanje koje uključuje voajerizam, sadomazohizam i samoozljeđivanje. Na jednom recitalu Erika upozna mladog inženjera i pijanističkog talenta Waltera Klemmera, koji joj izrazi svoje oduševljenje njezinim talentom za klasičnu muziku.

Pokuša se upisati na konzervatorij kako bi postao njezin učenik, no iako su ostali članovi prijemne komisije impresionirani njegovim nastupom, Erika glasa protiv njegova primanja. Usprkos argumentima koje je iznijela protiv njegove interpretacije Schubertove Sonate u A duru, Walter postaje student konzervatorija i njezin učenik. Ubrzo započnu strastvenu psihoseksualnu vezu zasnovanu na dominaciji i podčinjavanju…
 

Nakon niza zapaženih filmova snimljenih u Austriji, Michael Haneke, rođen u Njemačkoj od oca Nijemca i majke Austrijanke, odrastao i školovan u Austriji, svjetsku je slavu stekao adaptacijom romana Pijanistica buduće (austrijske) nobelovke Elfriede Jelinek (bila je to njegova prva adaptacija nekog književnog djela, ne računajući tv-film Zamak prema Kafkinom romanu). Film je nastao u francusko-austrijsko-njemačkoj koprodukciji u prvoj godini 21. stoljeća (roman je izvorno objavljen 1983., dvadesetak godina prije nego što će njegova autorica dobiti Nobelovu nagradu), na festivalu u Cannesu dobio je Grand Prix (drugu glavnu nagradu iza Zlatne palme), a Isabelle Huppert kao Erika i Benoît Magimel kao Walter za svoje briljantne uloge nagrađeni su kao najbolji glumci.

Haneke je i prihvatio ponudu da režira adaptaciju jedino ako će glavnu ulogu tumačiti Huppert, koju je želio već u jednom od svojih prethodnih filmova, Funny Games iz 1997., ali tada je nije uspio angažirati. Inzistiranje na uglednoj glumici, jednoj od ikona francuske kinematografije, posve je razumljivo, jer teško je naći glumačku osobnost istovremeno beskompromisno hrabru i vrhunski kvalitetnu poput nje (osim toga znala je svirati klavir), a samo takva mogla je s impresivnom uvjerljivošću dati ulogu pomaknuta lika poput Erike. Tada mladi Benoît Magimel, u zrelim godinama najpoznatiji po glavnim ulogama u dva istaknuta filma, Priči s Pacifika Alberta Serre iz 2022. i Okusu ljubavi Anha Hunga Trana iz 2023., dostojan joj je partner, kao i ugledna veteranka Annie Girardot (Rocco i njegova braća, Skriveno) u ulozi Erikine majke (Haneke je izvorno za tu rolu želio legendarnu Jeanne Moreau, ali nije je je uspio angažirati). U vrlo maloj, ali zapaženoj (iako nepotpisanoj) ulozi statistice sa zadatkom nastupa i tada neznana debitantica Eva Green, koja će dvije godine kasnije u svom drugom filmskom nastupu u Sanjarima Bernarda Bertoluccija, odmah u glavnoj ženskoj ulozi, postati zvijezdom.

Autor komentara: Damir Radić
 

Ulaznice za projekciju 01. 11. u 21:00 moguće je kupiti online OVDJE, kao i na blagajni KIC-a sat vremena prije početka.

boja, 131'