ULOGE:
Jean-Pierre Léaud (Henri Boulanger),
Margi Clarke (Margaret),
Kenneth Colley (ubojica),
T. R. Bowen (šef odjela),
Imogen Claire (tajnica)

SCENARIJ:
Aki Kaurismäki

FOTOGRAFIJA:
Timo Salminen

MONTAŽA:
Aki Kaurismäki

Sadržaj:

Nakon petnaest godina rada, sredovječni Henri Boulanger dozna da je postao suvišan na poslu koji je obavljao te dobije otkaz. Posve neočekivana situacija Henrija šokira, te on odluči počiniti samoubojstvo, za što se pokaže da nije sposoban. Stoga se on u jednom derutnom kafiću susretne s plaćenim ubojicom, kojeg sa svom svojom ušteđevinom angažira za vlastito ubojstvo. Međutim, nedugo nakon toga upozna privlačnu cvjećaricu Margaret i u nju se snažno zaljubi, zbog čega mu život ponovo počne dobivati smisao. No kad odluči opozvati plaćenog ubojicu, doznat će da je kafić u kojem ga je angažirao u međuvremenu zatvoren, te shvatiti da ne zna za drugi način na koji bi se mogao ponovo sastati s njim. Dok njegova ljubav prema Margaret postaje sve jača, Henri je prisiljen suočiti se s činjenicom da bi uskoro mogao umrijeti.

Godine 1990. prikazana u konkurenciji festivala u Veneciji te godinu kasnije od dvije nominacije za najprestižniju finsku filmsku nagradu Jussi ovjenčana onom u kategoriji najuspjelije fotografije (autorov stalni suradnik Timo Salminen), dok je sjajnom francuskom karakternom glumcu Jeanu-Pierreu Léaudu (400 udaraca, Muški rod, ženski rod, Posljednji tango u Parizu) izmakla nagrada za najboljeg glavnog glumca, crnohumorna romantična drama Unajmio sam plaćenog ubojicu jedini je film kojeg je suscenarist i redatelj Aki Kaurismäki realizirao na engleskom jeziku. Umjesto predgrađa i dokova Helsinkija, mjesto zbivanja je London sa svojim sirotinjskim kvartovima, a redatelj se i u ovom filmu bavi jednom od svojih stalnih tematskih preokupacija, egzistencijama i sudbinama osamljenih antijunaka, ljudi koje je sreća odavno napustila i koji se nakon bezuspješnih pokušaja uključivanja u kruto i hijerarhijski ustrojeno društvo odlučuju na radikalne korake. Ostvarenje u kojem se u cameo-roli gitarista pojavljuje suutemeljitelj i frontman kultnog benda The Clash Joe Strummer odlikuju uobičajeni redateljev izvedbeni minimalizam, afirmacija humanosti i solidarnosti među prezrenima, o čemu govori i svojevrsna Kaurismäkijeva idejna i ideološka poruka da „radnička klasa nema domovine”, efektna punk-poetika te dakako osebujan (crni) humor kao još jedno prepoznatljivo obilježje redateljeva autorskog rukopisa.

boja, 79'