ULOGE:
Katalin Berek,
Gyöngyvér Vigh,
Péter Fried,
László Szabó

SCENARIJ:
Márta Mészáros,
Gyula Hernádi,
Ferenc Grunwalsky

FOTOGRAFIJA:
Márta Mészáros,
Lajos Koltai

GLAZBA:
György Kovács

MONTAŽA:
Éva Kármentõ

SCENOGRAFIJA:
Andrásné Kiss

KOSTIMI:
Zsuzsa Vicze

Sadržaj:

Sredovječna Mađarica Kata 43-godišnja je tvornička radnica koja već pet godina održava vezu s oženjenim muškarcem Jóskom. Iako je u njega snažno zaljubljena, sve teže joj pada to što njihovu vezu mora kriti, a osobito to što se nije ostvarila kao majka. Dok ona posjećuje liječnika želeći znati je li dovoljno dobra zdravlja da bi se možda još stigla odlučiti na rađanje, Jóska se oštro protivi bilo kakvim idejama o djetetu. Pri tome ne pomaže ni to što bi Kata bila voljna dijete podizati i bez Jóske ili njegove potpore.

Kata je kvalificirana radnica, a njezin posao u tvornici je siguran, dijelom i zbog toga što je izuzetno vješta u stolarskom zanatu, kojem ju je podučio otac. Živi u susjedstvu sirotišta za maloljetne delinkventice, među kojima je i tinejdžerica Anna, koju su roditelji napustili kad joj je bilo svega šest godina. Nakon što jednog dana spletom okolnosti upozna skupinu djevojaka iz sirotišta s kojima je i Anna, Kata će se početi zbližavati s njom. Djevojka će ju najprije zamoliti da jednu od soba u njezinom domu povremeno iskoristi za vođenje ljubavi sa svojim dečkom Sanyiem, što će Kata odbiti. Unatoč tome, njih dvije će se nastaviti viđati, a to će naposljetku dovesti do toga da će Kata upoznati djevojčine roditelje te da će ih zamoliti da mladom paru dopuste da se vjenča. Istovremeno, Kata će se preko Anne zainteresirati za sudbinu nezbrinute djece te će odlučiti posvojiti jedno od nezbrinute djece iz doma.

 

Drama suscenaristice i redateljice Márte Mészáros pobjednički je film festivala u Berlinu 1975. godine, na kojem je osim Zlatnog medvjeda osvojila još tri nagrade. Riječ je o ostvarenju kojim se pionirka mađarskog filma afirmirala i izvan granica domovine, a u kojem se na vrlo intrigantan, slojevit i promišljen način pozabavila temom složenog odnosa adoptivne majke i usvojene kćeri. Mészáros je ujedno bila prva redateljica koja je na Berlinaleu osvojila glavnu nagradu, a Usvojenje je bio i prvi mađarski film uopće koji je prikazan na festivalu. Snimljeno crno-bijelom fotografijom, s jednostavnom mizanscenom i scenografijom te uz angažman neprofesionalnih glumaca, Usvojenje je film snažnog autentičnog, gotovo dokumentarističkog ugođaja.

Fokusirajući se na temu posvojenja, Mészáros je cjelinu obogatila motivima dominacije i submisivnosti koje iz toga proizlaze, kao i promišljanjima o obiteljskim strukturama i odnosima koji se mijenjaju, pametno se kloneći moraliziranja i bilo kakvog etičkog dociranja. Rezultat toga je svjež i realističan pogled na složene ženske egzistencije, pogled koji u širem kontekstu progovara i o položaju žena u mađarskom društvu tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća, u društvu koje je nespremno na promjene jer su srednja i starija generacija odveć inertne, dok bi priželjkivane promjene mogli donijeti tek mladi.

Neposrednosti i intimističkoj snazi djela pridonosi i sjajna fotografija velikog snimatelja Lajosa Koltaija (kojem je asistirala sama Márta Mészáros), koji će se ponajviše afirmirati stalnom suradnjom s redateljem Istánom Szabóom (Zelena ptica, Mefisto, Pukovnik Redl, Hanussen...) i povremenom s Giuseppeom Tornatoreom (Stoljeće ljubavi i mržnje, Malena). Valja istaknuti i dojmljivu zvučnu sliku filma, u kojoj pozadinska glazba ili pak zvukovi iz tvornice signaliziraju dominantne osjećaje zadovoljstva ili boli, a romantičnu i sjetnu romsku glazbu iz uvoda slijede opresivni tvornički zvukovi, koji dodatno sugeriraju tjeskobu i klasne razlike. Katalin Berek izvrsna je u glavnoj ulozi, u roli žene koja stoički i dostojanstveno prkosi društvenim konvencijama.

Autor teksta: Josip Grozdanić

c/b, 89'