ULOGE:
Claude Dauphin (doktor),
Gaby Morlay (Denise),
Jean Galland (Ambroise),
Madeleine Renaud (Julia Tellier),
Ginette Leclerc (gđa. Flora),
Daniel Gélin (Jean),
Jean Servais (Jeanov prijatelj)

SCENARIJ:
Jacques Natanson,
Max Ophüls (prema pričama Guya de Maupassanta)

FOTOGRAFIJA:
Philippe Agostini,
Christian Matras

GLAZBA:
Joe Hajos

MONTAŽA:
Léonide Azar

Sadržaj:

Omnibus od tri priče u prvoj priči naslova Maska govori o maskiranom naizgled mladom kicošu koji stigne na raskošan ples, da bi se tijekom plesa s partnericom onesvijestio od napora. Kad stigne liječnik, otkrije se da se iza maske krije stariji muškarac kojeg liječnik odvede kući na skrb njegove požrtvovne supruge Denise. Ona liječniku otkrije da je njezin muž Ambroise još donedavno bio privlačan ženama koje su posjećivale frizerski salon u kojem je radio, da bi mu se zdravlje i izgled tijekom posljednje dvije godine osjetno pogoršali. Ambroise se otada u javnosti pojavljuje prerušen, vjerujući da će tako povratiti mladost. U drugoj priči naslovljenoj Kuća Tellier, protagonistica je Julia Tellier, vlasnica bordela u malom lučkom gradu koja djevojke iz bordela povede na izlet u selo svog brata Josepha, želeći prisustvovati prvoj pričesti svoje nećakinje. Dok Julijini zaštitnici u gradu bivaju iznenađeni kad u subotu navečer bordel zateknu zatvorenim, u selu su svi zadivljeni pojavom skupine elegantnih dama. A među prostitutkama je i privlačna Rosa, u koju će se Joseph zaljubiti. Treća priča Model govori o slikaru Jeanu koji se zaljubi u svoj model, privlačnu Joséphine. Iako je njihova veza isprva idilična, nakon nekog vremena zajedničkog života počet će se svađati, da bi njihove konstantne svađe naposljetku rezultirale Jeanovom selidbom kod prijatelja. A kad ga Joséphine napokon pronađe, Jean će joj se odbiti vratiti, sve dok mu ona ne zaprijeti pokušajem samoubojstva.

Godine 1952. nominirana za Oscara u kategoriji najbolje scenografije, humorna romantična drama Užitak suscenarista i redatelja Maxa Ophülsa (Pismo nepoznate žene, Madame de..., Vrtuljak) uspjela je adaptacija kratkih priča Maska, Kuća Tellier i Model iz zbirke Kuća Tellier glasovitog francuskog književnika Guyja de Maupassanta (Jedan život, Bel-Ami, Lovačke pripovijesti). Pisac koji je počeo stvarati pod utjecajem Gustavea Flauberta u svojim se djelima bavio sudbinama pojedinaca u tenzičnim i konfliktnim društvenim okolnostima, u dominantno malograđanskim sredinama i u ambijentima sela u Normandiji, pri čemu se, unatoč izraženom naturalizmu primjerice u zbirci priča Večeri u Medanu i noveli Dunda, u pripovijedanju odmaknuo od balzakovskog realističnog modusa. U Ophülsovu sugestivno režiranom i stilski dojmljivom filmu okosnicu zbivanja čini središnja priča, a redatelj izuzetno vješto u likovima povezuje i kontrastira svjetovno tj. profano i sakralno, međusobno suprotstavljajući ´umjetnost lagodnog života´ s besmislenošću i ispraznošću takve egzistencije. Osobine drugog redateljeva projekta s oskarovskom nominacijom, nakon što je dvije godine ranije Vrtuljak bio nominiran za najbolji scenarij, su i sjajni snimateljski doprinosi Philippea Agostinija (Pozivnica za ples Juliena Duviviera, Anđeli grijeha i Dame iz Bulonjske šume Roberta Bressona) i Christiana Matrasa (Renoirova Velika iluzija, Lucrezia Borgia Christiana Jaquea, Cartouche Philippea de Broce), kao i raspoložene interpretacije kompletne glumačke postave u kojoj su i Jean Gabin (Velika iluzija, Obala u magli, Ne diraj u lovu), Simone Simon (Čovjek zvijer, Ljudi mačke, Prokletstvo ljudi mačaka) te Danielle Darrieux (Ljubavnik Lady Chatterly, Soba u gradu, 8 žena).

c/b, 97'