Bračni par Marina i Branko privremeno su se smjestili sa 18-mjesečnim sinčićem Tomekom kao podstanari u osmokatnici novozagrebačkog naselja Zapruđa. Dok je Branko na poslu, pukne glavna vodovodna cijev i stanari se nađu u nevolji. Ubrzo shvate da nitko nije zadužen za njihovu zgradu te kvar neće biti lako otkloniti i život vratiti u normalu. No, nevolja ih barem međusobno zbližava...
Vlakom prema jugu drugi je cjelovečernji igrani film uglednog dokumentarista Petra Krelje. Scenarij je napisao zajedno sa suprugom Vesnom, slijedeći tragove poetike klasika Kreše Golika – riječ je o toploj priči punoj humora u kojoj takozvani mali ljudi otkrivaju djeliće svojih života, uz dozu društvene kritike u pozadini, i to je osnovna kvaliteta filma kojoj znatno pridonosi iznova golikovski smisao za realizam detalja i cjeline.
U nekim prizorima, primjerice improviziranoj međuigri glumice Marine Nemet i njezina filmskog sina, Krelja je koristio svoje veliko dokumentarističko iskustvo, a generalno je redateljski umješno svladao zahtjevnost snimanja s mnoštvom aktera u skučenom prostoru (velika većina radnje zbiva se u stanovima, nus prostorijama i na stubištu). Posebno su uspjeli lirsko-emotivni trenuci u kojima se Zlatko Vitez, u svojoj vjerojatno najboljoj filmskoj ulozi, pokazao doraslim od malih nogu (debitirala kao djevojčica u Događaju Vatroslava Mimice iz 1969.) silno talentiranoj Marini Nemet. Iz filma se pamti i melankolična naslovna balada Arsena Dedića.
Autor komentara: Damir Radić