ULOGE:
Rex Harrison (Cecil Fox),
Susan Hayward (gđa. Sheridan),
Cliff Robertson (William McFly),
Capucine (princeza Dominique),
Edie Adams (Merle McGill),
Maggie Smith (Sarah Watkins)

SCENARIJ:
Joseph L. Mankiewicz (prema romanu Thomasa Sterlinga)

FOTOGRAFIJA:
Gianni Di Venanzo

GLAZBA:
John Addison

MONTAŽA:
David Bretherton

Sadržaj:

Inspiriran izvedbom svoje omiljene predstave "Volpone", milijunaš Cecil Fox smišlja zamršeni plan da prevari tri svoje bivše ljubavnice tako da povjeruju da umire. Iako su žene same po sebi bogate, sve imaju dobar razlog da požele njegov imetak. Kako bi mu pomogao provesti taj plan, Fox unajmljuje Williama McFlyja, žigola i nekadašnjeg glumca, da se predstavlja kao njegov tajnik i poslužitelj. Foxa uskoro na njegovoj 'samrtnoj postelji' posjete tri bivše ljubavnice: Merle McGill, nekadašnji hollywoodski seksualni simbol, princeza Dominique s kojom je Fox nekoć krstario svojom jahtom, te Lone Star Sheridan, teksaška hipohondrica koja putuje s enigmatičnom medicinskom sestrom Sarah Watkins. Dok Fox i McFly glume šaradu, stvari se neočekivano okreću od farsične igrarije do ubojstva…

Nakon što povijesni spektakl Kleopatra nije uspio vratiti ogromna sredstva uložena u njega, štoviše polučio je velik gubitak u kinima, njegov autor Joseph L. Mankiewicz nije lako dolazio do novih projekata. Četiri godine nakon Kleopatre uspio je realizirati Vrč meda, kombinaciju komedije i krimića baziranu na kazališnom komadu Gospodin Fox iz Venecije Fredericka Knotta, romanu Zlo dana Thomasa Sterlinga i, vrlo labavo, komadu Volpone renesansnog klasika Bena Johnsona. Film je sniman na izvornim lokacijama u Veneciji i u slavnom rimskom studiju Cinecitta, s jakom glumačkom ekipom predvođenom Rexom Harrisonom, s kojim je Mankiewicz prethodno surađivao u Duhu i gospođi Muir te Kleopatri, Susan Hayward, koja je prethodno nastupila u Mankiewiczevoj Kući stranaca, Cliffom Robertsonom (Prekasno za heroje, Tri kondorova dana, Opsesija) i Maggie Smith (Soba s pogledom, Gosford Park), a jednu od glavnih rola igrala je i tada jedna od vodećih svjetskih manekenki, ali i s podosta glumačkih angažmana, Capucine (Pink Panther, Što je novo mačkice?). Na poziciji direktora fotografije bio je angažiran renomirani Gianni di Venanzo, snimatelj slavnih Antonionijevih filmova Noć i Pomrčina, te znamenitih Fellinijevih klasika Osam i pol i Giulietta i duhovi, no nažalost iznenada je umro tijekom snimanja pa ga je zamijenio njegov kamerman Pasqualino De Santis, mlađi brat čuvenog režisera Giuseppea De Santisa i budući snimatelj prestižnih filmova poput Viscontijeve Smrti u Veneciji i Loseyjeva Ubojstva Trockog. Istaknuto ime je i autor glazbe John Addison, dobitnik Oscara za klasičan film Tom Jones Tonyja Richarsona, koji će svoju drugu nominaciju za Akademijinu nagradu za originalnu glazbu dobiti za posljednji Mankiewicz film Njuškalo iz 1972.

boja, 125'