ULOGE:
Lon Chaney Jr. (Lawrence Talbot / The Wolf Man),
Claude Rains (Sir John Talbot),
Ralph Bellamy (Colonel Montford),
Warren William (Dr. Lloyd),
Patric Knowles (Frank Andrews),
Bela Lugosi (Bela),
Maria Ouspenskaya (Maleva),
Evelyn Ankers (Gwen Conliffe),
Fay Helm (Jenny),
J.M. Kerrigan (Charles Conliffe),
Forrester Harvey (Twiddle)

SCENARIJ:
Curt Siodmak

FOTOGRAFIJA:
Joseph Valentine

GLAZBA:
Hans J. Salter,
Frank Skinner,
Charles Previn

MONTAŽA:
Ted J. Kent

KOSTIMI:
Vera West

Sadržaj:

Nakon što je 18 godina živio u SAD-u, markantni Larry Talbot se zbog vijesti da je njegov stariji brat poginuo u lovu vraća na imanje svoje obitelji u Walesu. Tu ga očekuju njegov otac Sir John Talbot, ali i šarmantna mlada djevojka Gwen Conliffe, koja Larryja privuče na prvi pogled.

Kad u društvu Gwen i njezine prijateljice Jenny posjeti obližnji cirkus, Jenny će otići u šator gatare koja proriče sudbinu, no koja će u njezinu slučaju ustuknuti prestrašena onim što vidi. Jenny ubrzo tijekom šetnje šumom napadne vuk, koji je i ubije. Iako joj Larry priskoči u pomoć i svojim štapom sa srebrnom glavom ubije životinju, zvijer ga ipak prije toga uspije ugristi. Cigani iz cirkusa kažu Larryju da je stvorenje koje je ubio zapravo bio vukodlak, odnosno ciganska gatara imenom Bela koja se za noći punog mjeseca pretvarala u vukodlaka. Njezina majka Maleva mu k tome nagovijesti ono što čini se već poznato dobrom broju ljudi, da će s obzirom da je i sam ugrižen uskoro postati krvoločno stvorenje noći.

Larry ne vjeruje u te priče, no kad nedugo potom iziđe mjesec, shvatit će da se počeo pretvarati u vukodlaka. Dok šef policije organizira potjeru za ubojicom Jenny, vjerujući da je riječ o vuku, Larryju bi u borbi protiv zvijeri u sebi mogli pomoći navodno čudotvorni privjesak koji mu je dala Maleva i emocije koje sve snažnije osjeća prema Gwen.

Zasigurno najpoznatije i najuspjelije ostvarenje redatelja Georgea Waggnera, rutinera koji je osim solidnog žanrovski srodnog naslova Man-Made Monster iz iste 1941. godine tijekom karijere režirao niz mahom nezapaženih filmova pustolovnog, vestern i krimi-predznaka, fantastični je horor koji uživa status jednog od najpopularnijih ostvarenja u okvirima žanra ne samo iz razdoblja klasičnog Hollywooda, nego i u povijesti horora uopće. Djelo u kojem je studio Universal predstavio peto od šest svojih čudovišta (do filma Čudovište iz Crne lagune Jacka Arnolda proteći će još 13 godina) bio je tek treći projekt u kojem se tematiziralo pretvaranje ljudi u vukove, odnosno likantropija. Prethodno je Henry MacRae 1913. režirao film kratkog metra The Werewolf, da bi Stuart Walker 1935. potpisao dugometražni Werewolf in London, koji je zbog sličnosti s remek-djelom Dr. Jekyll i g. Hyde Roubena Mamouliana doživio komercijalni neuspjeh.

Vukodlak je predstavljao prvi veliki uspjeh studija Universal s čudovištem (tj. 'čudovištem') koji nije temeljen na nekom književnom ili dramskom liku, već je u potpunosti bio plod mašte konkretnog scenarista. Riječ je o Curtu (Kurtu) Siodmaku, koji je oko generičke priče o vukodlaku vješto i domišljato izgradio čitavu mitologiju koja je uključivala i demonsko podrijetlo te talismane pomoću kojih se proriče budućnost, ali na jednostavan način, sličan onom na koji se u nastavcima Mumije tijekom 40-ih pojednostavilo korištenje motiva iz egipatske mitologije, da bude lako razumljiva svakom gledatelju. Siodmak je prvi put na filmu umetnuo motiv averzije vukodlaka prema srebru, no valja reći da on nije bio inicijalni autor priče. Scenarij za film počeo se pisati još početkom 30-ih godina, tada kao projekt u kojem je glavnu ulogu trebao tumačiti Boris Karloff, no od svega se naposljetku odustalo jer se smatralo da je tema preobražaja čovjeka u vuka odviše radikalna.

Vukodlak je i danas atraktivno, zabavno, šarmantno i dovoljno svježe djelo u kojem su spretno izbjegnuti patetika i trivijalnost, koje mnogo pozornosti posvećuje osobnostima likova i njihovim međusobnim odnosima, koje nosi izuzetno raspoložena glumačka postava u kojoj su Claude Rains, Lon Chaney, sjajna Maria Ouspenskaya, ali i Bela Lugosi u cameo-roli, te koje odlikuje iznimno sugestivno ozračje tjeskobe. Iako je čitav film snimljen u studiju, zahvaljujući maestralnoj fotografiji oskarovca Josepha A. Valentinea (Ivana Orleanska Victora Fleminga), koji će kasnije ostvariti sjajnu suradnju s Alfredom Hitchcockom na filmovima Saboter, Sjena sumnje i Uže, to se nimalo ne vidi, jer Valentine primjerice u scenama u kojima se čudovište prikrada iz mraka impresivno naglašava sjene i sugerira ugođaj narastajuće nelagode.

Lon Chaney Jr. možda nije posjedovao glumačku karizmu usporedivu s onima Borisa Karloffa i Bele Lugosija, ili pak njegova oca Lona Chaneyja Sr.-a, no u liku vukodlaka uspijeva dočarati svu njegovu tragičnost i rastrganost između svoje ljudske i zvjerske prirode. Scenu u kojoj Bela, kojeg tumači Lugosi, a ime lika zacijelo nije slučajno izabrano, kao vukodlak ugrize Larryja Talbota kojeg glumi Chaney, na što ga ovaj ubije, moguće je interpretirati u simboličkom ključu, kao poruku da je nastupilo vrijeme u kojem će mlade snage – Lon Chaney Jr. i Vincent Price – naslijediti staru gardu Karloffa i Lugosija. Nažalost, sljedeći filmovi u kojima će Chaney tumačiti vukodlaka (Frankenstein susreće vukodlaka, Frankensteinova kuća, Drakulina kuća, Abbott i Costello susreću Frankensteina), a slično se može reći i za filmove u kojima će tumačiti mumiju, u njegovu slučaju neće potvrditi takvo predviđanje, jer će većinom biti riječ o ne osobito uspjelim ostvarenjima.

Autor teksta: Josip Grozdanić

c/b, 70'