Za dolar više
Per qualche dollari in più, vestern, Italija, Španjolska, Zapadna Njemačka, 1965 | Mjesto prikazivanja filma: Kino Forum (SD Stjepan Radić, Jarunska ul. 2)
REŽIJA: Sergio Leone
ULOGE:
Clint Eastwood (Monco),
Lee Van Cleef (pukovnik Douglas Mortimer),
Gian Maria Volontè (El Indio),
Mario Brega (Nino)
Luigi Pistilli (Groggy),
Aldo Sambrell (Cuchillio),
Klaus Kinski (Juan Wild)
SCENARIJ:
Sergio Leone,
Fulvio Morsella,
Luciano Vincenzoni
FOTOGRAFIJA:
Massimo Dallamano
GLAZBA:
Ennio Morricone
MONTAŽA:
Eugenio Alabiso,
Giorgio Serrallonga
SCENOGRAFIJA:
Ángel Cabero,
Montoro
KOSTIMI:
Carlo Simi
Sadržaj:
Banda neobuzdanih desperadosa terorizira stanovništvo na teritoriju Novog Meksika, a za njihovim šefom, zloglasnim El Indiom, raspisana je tjeralica s izuzetno visokom nagradom od deset tisuća dolara. Tu će nagradu dobiti onaj tko nemilosrdnog i psihotičnog El India dovede živog ili pak dopremi njegovo mrtvo tijelo, a unatoč tome što se okrutnom zločincu nitko ne usudi stati na put, pojavit će se dvojica iskusnih lovaca na glave.
Jedan je zagonetni Monco zvan Bezimeni, grub i šutljiv tip iznimno vješt u rukovanju revolverima, a drugi također šutljivi i grubi pukovnik Douglas Mortimer, čovjek koji kao da krije neku tajnu. Isprva suparnici, Bezimeni i Pukovnik će naposljetku udružiti snage i postati partneri u opasnoj potjeri za El Indiom. A El Indio je čovjek ovisan o pušenju droge, koji na sve dvoboje nosi sat s glazbom završetak koje označava trenutak potezanja revolvera sudionika revolveraških obračuna u kojima sudjeluje.
U središnjem nastavku dolarske trilogije Sergio Leone je kao suscenarist i redatelj nastavio razvijati autorski prosede iz prvog dijela, nastalog pod utjecajem remek-djela Tjelesna straža Akire Kurosawe. I u ovom špageti-vesternu pretjerano bivaju naglašene žanrovske konvencije i obrasci, kroz obradu motiva osvete kao i motiva sukoba dobra i zla, ritualiziranih dvoboja, usamljenog šutljivog stranca koji stiže u grad, ekstremnog nasilja itd. Leone je film snimio potaknut uspjehom Za šaku dolara na talijanskom tržištu, a on i producent Alberto Grimaldi prilično su se namučili da bi Clinta Eastwooda privoljeli na ponovno tumačenje glavne uloge. Naime, Eastwood nakon premijere nije pogledao prvi film, a kad mu je Leone za ogled dao tada jedinu postojeću talijansku verziju (ona na engleskom jeziku još nije bila napravljena), posebna projekcija za Eastwooda i nekoliko njegovih prijatelja organizirana je u produkcijskom centru studija CBS.
Glumac je bio zadovoljan viđenim, zbog toga je i pristao utjeloviti Monca (Unakaženog), odnosno Bezimenog, a dok su eksterijeri u ovom filmu također snimljeni u španjolskoj Almeriji, interijeri su snimani u rimskom studiju Cinecitta. Film kojem neki zamjeraju dominaciju stila nad sadržajem, nedostaci u kojem su nadomješteni i brzim ritmom, uz sigurniju i sugestivniju Leoneovu režiju u odnosu na prvi dio odlikuju odlične glumačke interpretacije Eastwooda, Leeja Van Cleefa (Limena zvijezda, Mladi lavovi, Čovjek koji je ubio Libertyja Valancea) i Gian Marie Volontéa (Slučaj Mattei i Krist se zaustavio u Eboliju Francesca Rosija, Radnička klasa odlazi u raj Elija Petrija), kao i antologijska glazba Ennija Morriconea (Rajski dani, Misija, Mrska osmorka).
boja, 132’