SCENARIJ:
Borislav Benažić

FOTOGRAFIJA:
Antun Markić,
Hinko Šarinić

GLAZBA:
Anđelko Klobučar

MONTAŽA:
Blaženka Jenčik

Sadržaj:

Film o nestanku četrnaest slika iz kolekcije koju je iseljenik i sakupljač umjetnina Ante Topića Mimara 1948. donirao Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu.

S obzirom da se Mimara nije htio pojaviti u filmu “jer ne želi sebi vraga naprtiti na vrat”, Benažić je film vizualno strukturirao kao tipičan film o likovnosti s nizanjem detalja likovnih djela uz kraći biografski dio o Mimari. No, ključ filma je Mimarino optužujuće pismo, koje u offu čita narator Mato Ergović, a u kojemu on govori o zanemarivanju njegove donacije spominjući i krađu njegovih djela, o čemu je izvještavao i tadašnji tisak.

Nakon nekoliko projekcija u sklopu Zagrebačkoga salona film je, uz još tri problematična dokumentarca te godine, bunkeriran. Ta četiri filma prvi su put (ponovno) prikazana na Danima hrvatskog filma 1992. Posebno problematičan dio filma i vjerojatno ključan razlog bunkeriranja bio je taj što se u negativnom kontekstu spominje i jugoslavenska vrhovna vlast, kojoj je pripadao i sam Tito. Navodno je film prikazivan na internim projekcijama i time pospješio vraćanje mnogih „zametnutih“ umjetnina, nakon čega je Mimara donirao dodatne slike JAZU-u. Godine 1987. otvoren je muzej Mimara u Zagrebu.

boja, digitalna restauracija, 12'