ULOGE:
Liv Tyler (Lucy Harmon),
Joseph Fiennes (Christopher Fox),
Jeremy Irons (Alex Parrish),
Sinéad Cusack (Diana Grayson),
Donal McCann (Ian Grayson),
Rebecca Valpy (Daisy Grayson),
Jean Marais (M. Guillaume),
Rachel Weisz (Miranda Fox)

SCENARIJ:
Bernardo Bertolucci,
Susan Minot

FOTOGRAFIJA:
Darius Khondji

GLAZBA:
Richard Hartley

MONTAŽA:
Pietro Scalia

Sadržaj:

Nedugo nakon što joj je preminula majka, poznata pjesnikinja, atraktivna američka tinejdžerica Lucy Harmon stiže u Toskanu, u posjet obiteljskim prijateljima Ianu i Diani Grayson koji ondje žive. Lucy je u Toskani boravila i nekoliko godina ranije, i tada se poljubila s naočitim dječakom s kojim se nada ponovo susresti i po mogućnosti izgubiti nevinost. Lucy želi i doznati tko joj je otac, jer joj je pokojna majka pred smrt dala naslutiti da on živi u vili koju upravo posjećuje. Ubrzo nakon dolaska djevojka će početi upoznavati ekscentrične stanovnike vile, među kojima su i uspješni vlasnik njujorške umjetničke galerije, odvjetnik za celebrityje Richard Reed i njegova djevojka Miranda Fox, inače Dianina kći iz prvog braka, te mnogi drugi. A tu je i sredovječni britanski pisac Alex Parrish, autor kolumni u talijanskim novinama u kojima savjetuje čitateljice i čitatelje, čovjek koji umire od nepoznate bolesti. To što je Lucy odlučila izgubiti nevinost među većinom muškaraca u vili pobudit će veliko zanimanje, no onaj kojeg će djevojka naposljetku izabrati neće biti onaj o kojem je maštala.

Godine 1996. nagrađena talijanskim Zlatnim globusom u kategoriji najbolje fotografije, koju potpisuje ugledni Darius Khondji iz Fincherova remek-djela Sedam i maestralne Hanekeove Ljubavi, te iste godine prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu i nominirana za prestižnu talijansku filmsku nagradu David di Donatello u pet kategorija, uključujući one za najbolji film, redatelja i fotografiju, romantična drama redatelja Bernarda Bertoluccija ne ubraja se u njegova najzanimljivija i najuspjelija ostvarenja. Svakako, film za koji je scenarij prema Bertoluccijevoj priči napisala Susan Minot, autorica predloška za podjednako uspjelu i tematski dijelom srodnu također romantičnu dramu Predvečerje koju je kao redatelj potpisao cijenjeni snimatelj Lajos Koltai, efektno je estetizirano, vizualno dojmljivo i suptilno erotizirano djelo u kojem, međutim, nedostaju neka od ključnih obilježja Bertoluccijeva autorskog rukopisa, poput angažmana i stvarne, autentične provokativnosti. Dok se angažman svodi na razmjerno intrigantan „marksistički” komentar toskanske idile, provokativnost se ovdje zadržava na površinskoj, tek načelnoj razini, i svodi se na sugestije onoga što bi redatelja moglo, pa i moralo istinski zanimati. Među većim dijelom jednodimenzionalnim sporednim likovima izdvaja se onaj Alexa Parrisha, kojeg uobičajeno raspoloženo i sugestivno utjelovljuje sjajni karakterni glumac i oskarovac Jeremy Irons.

boja, 118'