Zbogom, jadnici
Adieu, plancher des vaches!, igrani, humorna drama, Francuska, Švicarska, Italija, 1999
REŽIJA: Otar Iosseliani
ULOGE:
Niko Tarielashvili (sin),
Lily Lavina (majka),
Otar Iosseliani (otac),
Philippe Bas (motorist),
Stephanie Hainque (djevojka u baru),
Mirabelle Kirkland (sluškinja),
Amiran Amiranashvili (skitnica)
SCENARIJ:
Otar Iosseliani
FOTOGRAFIJA:
William Lubtchansky
GLAZBA:
Nicholas Zourabichvili
MONTAŽA:
Otar Iosseliani,
Ewa Lenkiewicz
Sadržaj:
Naočiti Nicolas mladić je u 20-im godinama života, najstariji sin u bogatoj francuskoj obitelji kojom sigurnom rukom upravlja njegova majka, energična poslovna žena. Da je riječ o drugačijoj osobi, Nicolas bi mogao vrijeme provoditi ležerno i bez uzbuđenja, no on svakodnevno potajice odlazi u Pariz. Ondje se u jednom separeu presvlači u jeftiniju odjeću te odlazi na posao čistača i perača posuđa u jednom bistrou. No Nicolas je i mladić koji često poseže za čašicom, baš kao i njegov otac, a društvo mu u Parizu čine huligani, beskućnici i jednostavni ljudi koje svakodnevno susreće na poslu. Djevojke koje viđa u bistrou često su vrlo privlačne, no za nevolju ne zanima ih netko tko se čini siromašnim i tko obavlja tako profane poslove. Ipak, kad se jedne večeri pridruži svom društvu huligana i beskućnika, Nicolas ni ne sluti da je pred njim noć koja će se pokazati mnogo opasnijom no što se isprva čini.
Godine 1999. na dodjeli Europskih filmskih nagrada ovjenčana nagradom Međunarodne federacije filmskih kritičara FIPRESCI, te iste godine nagrađena na festivalu Black Nights u estonskom Talinnu, humorna drama scenarista i redatelja Otara Iosselianija epizodično je dramaturški strukturirano ostvarenje naizgled bez zapleta, kojim dominiraju fluidni pokreti kamere uglednog Williama Lubtchanskog (Lijepa gnjavatorica Jacquesa Rivettea), koji je za rad na romantičnoj drami Obični ljubavnici Philippea Garrela nagrađen u Veneciji. Duhovito se i razmjerno oštroumno baveći položajem francuskog radništva na nižim razinama društvene ljestvice, Iosseliani je kreirao dosta osobnu priču o ljudima koji pokušavaju umaknuti vlastitim sudbinama i izbjeći zacrtane životne putove. Konačni rezultat je ležerno i šarmantno, ali i dovoljno ozbiljno i inteligentno koncipirano djelo u kojem sam redatelj tumači važan sporedni lik, protagonistova oca alkoholičara, te koje nose raspoložene interpretacije glumačke postave u kojoj je i pouzdani francuski karakterni glumac Mathieu Amalric (München, Zrno utjehe, Turneja).
boja, 118'