Želim pričati o Duras
Vous ne désirez que moi, dokufikcija, Francuska, 2021
REŽIJA: Claire Simon
 
							                                                                        
                          ULOGE:
                            Swann Arlaud,
 Emmanuelle Devos,
 Christophe Paou,
 Philippe Minyana
                        
                          SCENARIJ:
                            Claire Simon (prema knjizi Yanna Andrée)
                        
                          FOTOGRAFIJA:
                            Céline Bozon
                        
                          MONTAŽA:
                            Julien Lacheray
                        
                          Sadržaj:
                            
Duras/Godard dijalozi
Precizan, omeđen portret kompleksnog ljubavnog odnosa između slavne spisateljice i redateljice Marguerite Duras i njezina mnogo mlađeg, homoseksualnog partnera Yanna Andrée. Francuska redateljica Claire Simon snimila je brojne igrane i dokumentarne filmove, a u Želim pričati o Duras stvara začudni hibrid dvaju filmskih žanrova. U pitanju je dramatizacija dvaju dijaloga koji su u potpunosti bazirani na transkriptima intervjua koji je Yann Andréa (igra ga Swann Arlaud) dao novinarki Michèle Manceaux (Emmanuelle Devos, vrsna ispitivačica i očaravajuća slušateljica). Razgovor je snimljen u stvarnom vremenu, „uživo“ i bez prekida, a između Simon umeće snimljene scene, arhivske snimke Duras i erotske crteže Judith Fraggi. Želim pričati o Duras podcrtava seksualne nejednakosti i igre moći koje definiraju njihov bremenit ljubavni život i istodobno ostaje vjerna mističnom ambigvitetu koji je definirao Durasin singularni umjetnički korpus. Film je to o odnosu dominantnog i onoga kojim se dominira, o inverziji tipično muških i ženskih uloga, o idealističkoj koncepciji ljubavi i zajedničkoj želji ljubavnika da jedno drugo razore, o nasilju umjetnika nad svojim partnerima i besmrtnosti koju zajedno žele postići, o tome koliko društveni kontekst određuje sadržaj ljubavi. No iznad svega film je to o slušanju – ne o govorenju bez slušanja po uzoru na televiziju gdje govoreće glave samo brbljaju svoja mišljenja. Slušanje je jako moćno oruđe: slušatelj je taj koji usmjerava govor. On ne mora ništa reći, ali ima mističnu moć – načinom na koji sluša može stvoriti glas i omogućiti da ga se čuje. Riječima Claire Simon: „Kada vidimo slušateljicu to dodaje novu dimenziju, novo gledište onome koji govori. Pitamo se: što ona misli o tome što on govori? Gdje ga pokušava odvesti? Kako to utječe na nju? Michèle Manceaux vidi što joj Yann govori, ona sluša i potom uprizoruje Yannovu priču.“
Nagrade i festivali:
San Sebastián International Film Festival (2021); Indie Memphis Film Festival (2021); International Cinephile Society Awards (2022) – nominacija za najbolji adaptirani scenarij
boja, 95'