ULOGE:
Rufus,
Amiran Amiranashvili,
Mathias Jung,
Enrico Ghezzi,
Mathieu Amalric,
Altinaï Petrovitch-Njegosh,
Sarah Brannens

SCENARIJ:
Otar Iosseliani

FOTOGRAFIJA:
Julie Grünbaum

GLAZBA:
Nicholas Zourabichvili

MONTAŽA:
Otar Iosseliani,
Emmanuelle Legendre

Sadržaj:

U Parizu tijekom Francuske revolucije, jednom markizu na giljotini bude odrubljena glava, u trenucima dok mu je lula još uvijek u ustima. U sljedećoj sekvenci promatramo kadrove iz nekog neodređenog rata, s vojnicima koji pucaju, ubijaju i pljačkaju. Ubrzo se vraćamo u Pariz u vrijeme nakon revolucije, među stanare jedne zgrade od kojih ćemo upoznati. Osim starog portira koji je ujedno i neobični trgovac ručnim raketnim bacačima, koje mijenja za stare antikvarne knjižne naslove, tu je i od njega nešto mlađi barun, kojem se nimalo ne sviđa mogućnost da njegova obiteljska imovina pripadne državi. Među ostalim, tu je i skupina sitnih pljačkaša i džeparoša na koturaljkama, osebujni šef policije i još mnogo slikovitih likova čije će se sudbine ispreplesti na različite načine, kroz neobične pustolovine i nevolje. No u kaosu koji slijedi pokazat će se da ipak ima mjesta i za snove, ljubav i prijateljstvo, što ulijeva nadu u moguću bolju budućnost.

Godine 2015. nagrađena na festivalu u Lisabonu i Estorilu, te s uspjehom prikazana na prestižnim festivalima u Locarnu i Münchenu, crnohumorna satirična komedija scenarista i redatelja Otara Iosselianija efektno je pomaknuta, zabavna i vrlo šarmantna pikareska o dvojici prijatelja koji doživljavaju niz šašavih pustolovina koje su labavo povezane s lubanjom na samom početku pogubljenog francuskog aristokrata. Zahvaljujući brojnim digresijama kojima autor obogaćuje središnju priču, riječ je o djelu koje vrlo uspješno pozitivno iznevjerava gledateljska očekivanja, a to rezultira i dinamičnom naracijom. Posljednje ostvarenje u dosadašnjoj karijeri 85-godišnjeg Iosselianija očekivano je duhovit i ciničan film koji se, slično nekolicini njegovih ranijih djela, ne fokusira na jednog protagonista, nego na skupinu međusobno povezanih likova među kojima su spone jedna lubanja, stambena zgrada u Parizu u kojoj većina njih živi, povijesni događaji od Francuske revolucije do rusko-gruzijskog rata, ili pak čista slučajnost. Zimska pjesma skladno je koncipirana i komponirana zbirka ljudskih različitosti i posebnosti, ekscentričnosti i šašavosti, čijoj atraktivnosti i gledljivosti pridonosi i vrlo raspoložena glumačka postava u kojoj je i ugledni francuski karakterni glumac Mathieu Amalric (Turneja, München, Kraljevi i kraljica).

boja, 117'