ULOGE:
You Ge (Xu Fugui),
Gong Li (Xu Jiazhen),
Ben Niu (gradski poglavar),
Wu Jiang (Wan Erxi),
Deng Fei (Xu Youqing),
Tao Guo (Chunsheng)

SCENARIJ:
Wei Lu,
Hua Yu (prema vlastitom romanu)

FOTOGRAFIJA:
Yue Lü

GLAZBA:
Jiping Zhao

MONTAŽA:
Yuan Du

Sadržaj:

Kina 1940-ih. Xu Fugui je sin bogataša i kompulzivni kockar koji gubi obiteljsku imovinu. Zbog toga ga napušta njegova supruga Jiazhen, zajedno s njihovom kćeri Fengxiom i nerođenim sinom. Nakon nekog vremena Fugui te Jiazhen i njihova djeca ponovno se sastaju, a on osniva lutkarsku družinu s partnerom Chunshengom. Vrijeme je to građanskog rata u Kini koji nakon sloma japanske okupacije vode komunisti i nacionalisti, a Fugui i Chunsheng bivaju regrutirani u nacionalističke oružane snage Kuomintanga. Kasnije ih zarobi komunistička armija, za koju počnu izvoditi svoje predstave. Nakon rata koji je završio pobjedom komunista Fugui se vraća kući, gdje saznaje da je zbog cjelotjedne groznice Fengxia ostala nijema i djelomično gluha…

Epski film Živjeti, adaptacija istoimenog romana Hua Yua, jednog od vodećih kineskih postmodernističkih pisaca, film je koji je Yimouu Zhangu donio najveća međunarodna priznanja, ali i velike probleme s komunističkim vlastima u domovini. Zbog kritičkog prikaza Maoove politike velikog skoka naprijed i kulturne revolucije, te poruke kako su obični ljudi žrtve ideoloških sukoba koji su im zapravo strani, režim je filmom bio vrlo nezadovoljan. Suprotno volji kineskih vlasti Živjeti je prijavljen na najvažniji svjetski filmski festival u Cannesu i prikazan, štoviše, osvojio je Veliku nagradu žirija (zajedno s filmom Nikite Mihalkova Sprženi suncem), nagradu za najboljeg glumca (Jou Ge kao Fukui) te nagradu ekumenskog žirija, a kasnije je nominiran i za Zlatni globus u kategoriji najboljeg filma na stranom jeziku. Vlast je to doživjela kao provokaciju i šamar te zabranila njegovo prikazivanje u kineskim kinima, dok je Zhangu izrečena kazna petogodišnje zabrane režiranja. Potonja odluka brzo je povučena, djelomično i pod pritiskom međunarodne javnosti jer Zhang je do tog trenutka već stekao reputaciju najistaknutijeg kineskog sineasta, osobito na Zapadu, štoviše smatran je jednim od najpotentnijih svjetskih filmskih autora u tom trenutku, tako da je već sljedeće godine dobio priliku režirati Šangajsku trijadu, jedan od svojih najboljih filmova. Zabrana prikazivanja Živjeti u Kini povučena je pak 2008., kad je Zhang briljantno režirao otvaranje Olimpijskih igara u Pekingu, pa mu se režim na (i) taj način odužio. Spomenimo da se film jako svidio Clintu Eastwoodu koji je predsjedao žirijem u Cannesu te 1994. (ali je glavna nagrada, Zlatna palma, ipak pripala Paklenom šundu Quentina Tarantina, posve zasluženo), te da je u anketi BBC-a iz 2018. izabran među 100 najboljih filmova na neengleskim jezicima (zauzeo je 41. mjesto).

boja, 133'