ULOGE:
Bojan Navojec,
Iva Babić,
Zlatko Vitez,
Mirela Brekalo Popović,
Goran Navojec,
Filip Šovagović,
Ksenija Marinković,
Filip Križan

SCENARIJ:
Antonio Nuić

FOTOGRAFIJA:
Radislav Jovanov Gonzo

GLAZBA:
Hrvoje Štefotić

MONTAŽA:
Marin Juranić

SCENOGRAFIJA:
Nedjeljko Mikac

KOSTIMI:
Morana Starčević

Sadržaj:

Boris Burić zvan Bura mladić je iz dobrostojeće zagrebačke obitelji mesara Zdravka. Bura je dobrodušan, ali nepopravljivo lijen i ne želi poput brata Drageca raditi u očevoj klaonici. Za sebe tvrdi da je jazz-trubač, premda zbog treme još nije imao pravi nastup s bendom.

Nakon što se oženi trudnom Janom, kćerkom obrazovanih i pomalo dekadentnih roditelja Klare i Slavena, kojima imponira Janina udaja za sina bogatog mesara, Bura će kao i Dragec nastaviti živjeti od očeva novca. No sve će se početi mijenjati nakon otkrića da je Dragec ovisnik o kocki koji je kartajući s prijateljem i očevim knjigovođom Pikom upao u velike dugove, te da bi Piko mogao biti Zdravkov izvanbračni sin…
 

U svojim filmovima Antonio Nuić bavi se likovima koji nisu naročito podatni za  uobičajeno gledateljsko suosjećanje. Bad Blue Boysi iz Sexa, pića i krvoprolića neugodni su karakteri, protagonist Sve džaba dobronamjeran ali i pomalo nelagodno pomaknut, a protagonist Kenjca većim je dijelom filma daleko od poželjne slike oca i supruga. Život je truba nije izuzetak. U središtu filma mladi je par Boris i Jana (Bojan Navojec i Iva Babić), zamišljen valjda kao dopadljivo otkačen, a zapravo poprilično iritantan u svojoj 'neopterećenosti' egzistencijom i rekreativnom drogiranju.

Oko središnjeg para vrti se niz likova u rasponu od njegovih (Zlatko Vitez, Mirela Brekalo) i njezinih (Filip Šovagović, Ksenija Marinković) roditelja do njegova brata (Goran Navojec) i mogućeg polubrata (Filip Križan). Boris je zgubidan koji živi na roditeljski račun, Jana se doima praznoglavkom koju je dotični zgubidan uspio toliko šarmirati da se u njega zaljubila. Njegov je otac 'solidni' vlasnik dobrostojeće klaonice, a brat direktor u istoj i kockarski ovisnik, po svemu sudeći ništkoristi kao i Boris, samo na prikriveniji način. Majka je pak pomalo naivna i pomalo blesasta žena, navodni polubrat očito daleko najinteligentniji 'član' familije, dok punac i punica ostavljaju dojam dobronamjernih ljudi, no površni dojam i jest sve što gledatelji o njima mogu steći.

Uglavnom, svoje likove Nuić uspijeva funkcionalno predstaviti, ali ne i dostatno profilirati. Dva najsnažnija karaktera, otac i navodni polubrat, zapravo su zaslužila da film bude dominantno o njima, a ne da u prvom planu bude ljubavni par lišen intrigantnosti. Režija je inače dobra – Nuić često koristi slojevito kadriranje s više planova i radnja lako teče, ali nije jasno je li želio ostvariti ultimativni film za publiku ili pod dotičnom firmom pomalo i subvertirati očekivanja gledatelja. Život je truba baveći se tzv. običnim ljudima zapravo je, osobito s obzirom da komedijski dio u njemu preteže,  pomalo neobičan ostvaraj, što istovremeno, ovisno o kutu iz kojeg se gleda, može biti i prednost i mana.  

Autor komentara: Damir Radić
 

Ulaznice za projekciju 16. 12. u 21:00 moguće je kupiti online OVDJE, kao i na blagajni KIC-a sat vremena prije početka.

boja, 92'