Chantal Akerman

06.06.1950, Bruxelles, Belgija - 05.10.2015, Pariz, Francuska

 

Director
Redateljica, scenaristica, glumica i producentica, umjetnica i profesorica filma, punim imenom Chantal Anne Akerman. Rođena je u Belgiji, a roditelji su joj preživjeli Auschwitz. Prema vlastitom priznanju, filmove je odlučila snimati već u petnaestoj godini kad ju je inspirirao Jean-Luc Godardov Pierrot le fou (1965). Tri godine kasnije, upisala je belgijsku filmsku školu INSAS (Institut National Supérieur des Arts du Spectacle et des Techniques de Diffusion). Od nje je odustala već u prvom semestra da bi snimila prvi film, kratkometražni Raznesi moj grad (Saute ma ville, 1968.). Godine 1971. odlazi u New York gdje ostaje do 1972. godine. Upoznaje se s tamošnjom avangardnom scenom i filmovima Stana Brakhagea, Michaela Snowa, Jonasa Mekasa i Andyja Warhola. U to vrijeme snima dugometražni dokumentarni Hôtel Monterey (1972.) u kome, kao i na kratkometražnom La chambre (1972.), započinje suradnju s direktoricom fotografije Babette Mangolte. Po Chantalinom povratku u Europu, zajedno snimaju redateljičin prvi dugometražni igrani film Ja ti on ona (Je, tu, il, elle, 1974.). Za njega prima priznanje kritike, a slijedi Jeanne Dielman, 23 Quai de commerce, 1080 Bruxelles (1975.), njen najpoznatiji i najutjecajniji film. Zahvaljujući tome, a i kasnijem radu, postala je poznata po specifičnom, eksperimentalnom i duboko osobnom pristupu filmovima koji se često bave ženama i pitanjima identiteta i seksualnosti, stekavši tako epitet “feminističke redateljice”, koji je sama odbijala. S Mangolte ponovno surađuje na dokumentarnom filmu Novosti od kuće (News from Home, 1977.). Sedamdesete zaključuje igranim filmom Susreti s Anom (Les rendez-vous d'Anna, 1978). Tijekom osamdesetih snima ponešto i za televiziju, sudjeluje u dva omnibusa i snima nekoliko kratkometražnih filmova. Među dugometražnim igranim naslovima za veliko platno ističu se Cijelu noć (Toute une nuit, 1982.), Golden Eighties (1986.) i Histoires d'Amérique (1989.). Devedesetih snima nešto manje. Nakon igranog Noć i dan (Nuit et jour, 1991.) snima dokumentarni film S istoka (D’est, 1993.) u kojem svjedoči o životu u zemljama bivšeg Istočnog bloka. Pomalo atipičan za njezinu karijeru je komercijalni film Kauč u New Yorku (Un divan à New York, 1996.), romantična komedija s Juliette Binoche i Wiliamom Hurtom o američkom psihoanalitičaru i pariškoj plesačici koji zamjenjuju stanove. Nakon završetka filma proglasila je to iskustvo neugodnim te više nije snimala u tom žanru niti sa zvijezdama. Uslijedio je dokumentarni film Jug (Sud, 1999.) o ubojstvu Jamesa Byrda Jr., Afroamerikanca, iz Teksasa u SAD-u koji su na divljački način počinila tri bijelca. Adaptirala je Prousta u igranoj Zarobljenici (La captive, 2000.), a u dokumentarnom De l'autre côté (2002.) pozabavila se sudbinom Meksikanaca koji su pokušali prijeći granicu SAD-a. Nedugo potom snimila je komediju Sutra, selimo (Demain, on déménage, 2004.). Snimila je brojne kratkometražne filmove, a njezin zadnji dugometražni igrani film je ekranizacija romana La folie Almayer (2011.). Posljednji je film No Home Movie (2015.), dokumentarac koji čini serija razgovora s majkom, snimljenih prije majčine smrti. Radila je kao profesorica na gradskom koledžu New York i sveučilištu Harvard, a bavila se i video instalacijama koje je izlagala u muzejskim i galerijskim prostorima. Sudjelovala je na Biennalu u Veneciji 2001. godine i Documenti XI 2002. godine. Njezini radovi prikazani su u muzejima i fakultetima širom svijeta. Preminula je prošle godine u šezdeset i petoj godini u Parizu.

Filmografija

No Home Movie (2015) (dokumentarni)
La folie Almayer (2011)
À l'Est avec Sonia Wieder-Atherton (2009) (TV, dokumentarni)
Women from Antwerp in November (2008) (kratkometražni)
O Estado do Mundo (2007) (omnibus, dio Tombée de nuit sur Shanghai)
Tamo dolje (Là-bas, 2006) (dokumentarni)
Sutra se selimo (Demain on déménage, 2004)
Avec Sonia Wieder-Atherton (2003) (TV, srednjemetražni dokumentarni)
De l'autre côté (2002) (dokumentarni)
Zarobljenica (La captive, 2000)
Jug (Sud, 1999) (dokumentarni)
Kauč u New Yorku (Un divan à New York, 1996)
S istoka (D'Est, 1993) (dokumentarni)
Ne zaboravimo (Contre l'oubli, 1991) (omnibus, dio Pour Febe Elisabeth Velasquez, El Salvador)
Noć i dan (Nuit et jour, 1991.)
Histoires d'Amérique (1989)
Trois strophes sur le nom de Sacher (1989) (kratkometražni)
Les trois dernières sonates de Franz Schubert (1989) (srednjemetražni)
Golden Eighties (1986)
Seven Women, Seven Sins (1986) (omnibus, dio Portrait d'une Paresseuse)
La paresse (1986) (kratkometražni)
Le marteau (1986) (kratkometražni)
Mallet-Stevens (1986) (kratkometražni)
Letters Home (1986)
Paris vu par... 20 ans après (1984) (omnibus, dio J'ai faim, J'ai froid)
New York, New York bis (1984) (kratkometražni)
Lettre d'un cinéaste: Chantal Akerman (1984) (TV, kratkometražni)
J'ai faim, j'ai froid (1984) (kratkometražni)
Family Business: Chantal Akerman Speaks About Film (1984) (TV, kratkometražni)
Un jour Pina a demandé... (1983) (TV, srednjemetražni dokumentarni)
Osamdesete (Les années 80, 1983) (dokumentarni)
L'homme à la valise (1983) (TV)
Cijelu noć (Toute une nuit, 1982)
Dis-moi (1980) (TV, srednjemetražni)
Susreti s Anom (Les rendez-vous d'Anna, 1978)
Novosti od kuće (News from Home, 1977) (dokumentarni)
Jeanne Dielman, 23, quai du Commerce, 1080 Bruxelles (1975)
Ja ti on ona (Je, tu, il, elle, 1974)
Hanging Out Yonkers (1973) (kratkometražni)
Le 15/8 (1973) (srednjemetražni, koredateljica)
Hôtel Monterey (1972) (dokumentarni)
La chambre (1972) (kratkometražni)
L'enfant aimé ou je joue à être une femme mariée (1971) (kratkometražni)
Raznesi moj grad (Saute ma ville, 1968) (kratkometražni)


Filmovi redatelja

Jeanne Dielman, 23 Quai de commerce, 1080 Bruxelles

(Belgija Francuska, 1975)

Režija: Chantal Akerman
FOTOGRAFIJA: Babette Mangolte
Sadržaj:

Pratimo svakodnevnu rutinu kućanice, samohrane majke, udovice i prostitutke Jeanne Dielman. Ona kuha, hrani sina, pere suđe, posprema krevet, čisti kupaonicu te obavlja ostale kućanske poslove, a dok je sin u školi prima klijente... Najpoznatiji i najutjecajniji film Chantal Akerman.

digitalno, boja, 201 minuta

Soba

(La chambre, 1972)

Režija: Chantal Akerman
FOTOGRAFIJA: Babette Mangolte
Sadržaj:

Jedan od najranijih filmova Chantal Akerman i prvi koji je snimila u New Yorku, kratkometražni je eksperimentalni film. U jednom, neprekinutu kadru, kamera panoramski prikazuje Chantalin životni prostor: kuhinji, hodnik, i spavaću sobu u kojoj se nalazi sama autorica.

digitalno, boja, nijemi, 11 min

Ja, ti, on, ona

(Je, tu, il, elle, 1974.)

Režija: Chantal Akerman
FOTOGRAFIJA: Bénédicte Delesalle, Renelde Dupont, Charlotte Szlovak
Sadržaj:

Dugometražni igrani redateljičin debi o suočavanju s prekidom veze. Djevojka provodi dane zatvorena sama u stanu. Oslikava sobu, premješta namještaj, bori se s emocijama i pokušava napisati pismo bivšoj ljubavi, a preživljava hraneći se samo šećerom. Kad joj i toga ponestane, izlazi van. Stopirajući upozna vozača kamiona s kojim provodi kratko vrijeme dok ne stigne do stana bivše ljubavnice.

digitalno, c/b, 86 min

S istoka

(D’est, Francuska, Belgija, 1993)

Režija: Chantal Akerman
FOTOGRAFIJA: Bernard Delville, Raymond Fromont
Sadržaj:

Istočna Europa, nedugo nakon pada Berlinskog zida i raspada Istočnog bloka. Kroz seriju kadrova bilježi se svakodnevica običnih, anonimnih ljudi iz različitih država, od Njemačke preko Poljske do Rusije, bez popratnih objašnjenja i naracije. Putujući tim državama na početku velikih političkih i društvenih promjena, redateljica je „prije no što bude prekasno” snimila desetke ljudi, od kojih neki gledaju u kameru, kao da nešto očekuju. Neki se kreću željezni...

boja, 107'

Almajerova ludorija

(La folie Almayer, Belgija Francuska, 2011)

Režija: Chantal Akerman
FOTOGRAFIJA: Raymond Fromont
Sadržaj:

Adaptacija romana Josepha Conrada prenesena u moderno vrijeme. Protagonist je nizozemski trgovac Almayer koji živi u Maleziji. Osim novca, jedino što voli i cijeni je kćer Nina. Nina je rezultat njegova proračunatoga braka s usvojenom malezijskom kćeri bogatog kapetana Lingarda. Budući da mu brak nije donio željeno nasljedstvo, Almayer postaje krajnje ogorčen. A Nina, dijete iz miješana braka, postaje žrtva rasnih i kulturnih razlika.

digitalno, boja, 127 min
Vidi cijeli program