Alain Resnais

03.06.1922, Vannes, Francuska - 01.03.2014, Pariz, Francuska

 

Director

Redatelj i montažer, jedna od ključnih figura francuskog novog vala. Prve filmove počeo je snimati već kao dijete na 8 mm Kodak kameri koju je dobio na poklon za dvanaesti rođendan. Po završetku školovanja preselio se u Pariz gdje je od 1940. do 1942. godine učio glumu kod René Simona. Godine 1943. upisao se na tek oformljeni Institut des Hautes Etudes Cinématographiques da bi studirao montažu. Školovanje napušta 1945. Godine da odsluži vojni rok, a tijekom rata radio je i kao glumac u izvođačkoj trupi Les arlequins. Vraća se u Pariz 1946. godine i počinje raditi kao montažer, te se istovremeno okušava kao redatelj. Nakon kratkoga nadrealističkoga filma Schéma d'une identification (1946.) režirao je dugometražni debut Ouvert pour cause d'inventaire (1946.) i seriju dokumentarnih, nijemih filmova Visite (1947.) u kojima je portretirao razne umjetnike. Još jedan kratki dokumentarni film o slavnom umjetniku Van Gogh (1947.) postigao je toliku popularnost da je film, prvotno snimljen na 16 mm, prebačen na 35 mm i izdan godinu kasnije. Film je osvojio Oscara u kategoriji kratkometražnoga filma 1950. godine. Režirao je još nekoliko kratkometražnih filmova u kojima se dotiče umjetničke tematike: Guernica (1950.; koredatelj s Robertom Hessensom), Gaugin (1950.) i Les statues meurent aussi (1953.). Potonji je korežirao s Chrisom Markerom, a film je zbog svoje osude europskog kolonijalizma bio cenzuriran do šezdesetih godina prošloga stoljeća. Od sredine pedesetih počeo je surađivati s piscima, a prva takva suradnja bila je sa Jeanom Cayrolom na inovativnom dokumentarnom filmu o Holokaustu Noć i magla (Nuit et brouillard, 1955.). I sam preživjeli iz koncentracijskog logora, Cayrol je za film napisao popratni komentar koga u filmu čita Michel Bouquet. Dugometražni igrani film Hirošima, ljubavi moja (Hiroshima mon amour, 1959.), snimljen u suradnji s Marguerite Duras prema njezinom scenariju, Resnaisovo je najpoznatije djelo koje mu je donijelo priznanje publike i kritike i svrstalo ga među pripadnike francuskog novog vala. Film Prošle godine u Marienbadu (L' année dernière à Marienbad, 1961.), snimljen prema scenariju avangardnog pisca Alaina Robbe-Grilleta, osvojio je Zlatnoga lava na filmskom festivalu u Veneciji osvojivši pažnju publike i kritike svojom specifičnom strukturom i odbijanjem klasične naracije. Temom sjećanja dalje se bavi u klasičnijem filmu Muriel ou Le temps d'un retour (1963.) u kojem je ponovno surađivao sa Jean Cayrolom. Film progovara i o tada aktualnom ratu u Alžiru, a ratne se tematike dotiče u La guerre est finie (1966.) potom se angažira u antiratnom omnibusu Loin du Vietnam (1967.). Nakon financijskog neuspjeha znanstvenofantastičnog filma Je t'aime, je t'aime (1968.) napravio je stanku od šest godina nakon koje slijedi Stavisky... (1974.) u kojem je surađivao sa Jean-Paul Belmondom. Drama Providence (1977.) bila je prvi film na engleskom jeziku. Moj ujak iz Amerike (Mon oncle d'Amérique, 1980.) temeljen na idejama francuskog neurobiologa Henrija Laborita, osvojio je glavnu nagradu žirija i FIPRESCI nagradu na filmskom festivalu u Cannesu 1980. godine. U Život je roman (La vie est un roman, 1983.) poigrava se vremenom koristeći tri različite priče koje se odvijaju na istoj lokaciji od prošlosti do sadašnjosti. Drame Ljubav do smrti (L' amour à mort, 1984.) i Mélo (1986.) svaka se na svoj način bave ljubavlju i smrću. Dugogodišnji je zaljubljenik u strip, pa je komediju Želim se vratiti kući (I Want to Go Home, 1989.) režirao prema scenariju američkog crtača stripa i pisca Julesa Feiffera. Petosatni, dvodijelni Smoking/No Smoking (1993.) snimio je prema dramama engleskog pisca Alana Ayckbourna, prema čijem djelu je kasnije režirao i Srca (Coeurs, 2006.). U filmovima On connaît la chanson (1997.) i Pas sur la bouche (2003.) eksperimentirao je s glazbenim dijelovima, referirajući se na engleskog televizijskog dramatičara i scenarista Dennisa Pottera. Godine 2009. u Cannesu je za Divlju travu (Les herbes folles, 2009.), snimljenu prema romanu Christiana Gaillya, primio nagradu za životno djelo i izniman doprinos povijesti kinematografije. Uslijedio je Niste još ništa vidjeli (Vous n'avez encore rien vu, 2012.), a Aimer, boire et chanter (2013.) njegov je zadnji film.

Filmografija

Aimer, boire et chanter (2013)
Niste još ništa vidjeli (Vous n'avez encore rien vu, 2012)
Divlja trava (Les herbes folles, 2009)
Srca (Coeurs, 2006)
Pas sur la bouche (2003)
On connaît la chanson (1997)
Smoking/No Smoking (1993)
Gershwin (1992) (srednjemetražni, TV)
Ne zaboravimo, Contre l'oubli (1991) (dio Pour Esteban Gonzalez Gonzalez, Cuba)
Želim se vratiti kući (I Want to Go Home, 1989)
Mélo (1986)
Ljubav do smrti (L'amour à mort, 1984)
Život je roman (La vie est un roman, 1983)
Moj ujak iz Amerike (Mon oncle d'Amérique, 1980)
Providence (1977)
Stavisky... (1974)
L'an 01 (1973) (dio Séquence de New York)
Je t'aime, je t'aime (1968)
Cinétracts (1968) (nepotpisan)
Daleko od Vijetnama (Loin du Vietnam, 1967) (dio Claude Ridder)
La guerre est finie (1966)
Muriel ou Le temps d'un retour (1963)
Prošle godine u Marienbadu (L'année dernière à Marienbad, 1961)
Pjesma stirena (Le chant du Styrène, 1959) (kratkometražni)
Hirošima, ljubavi moja (Hiroshima mon amour, 1959)
Le mystère de l'atelier quinze (1957) (kratkometražni, koredatelj)
Memorija svijeta (Toute la mémoire du monde, 1956) (kratkometražni)
Noć i magla (Nuit et brouillard, 1955) (kratkometražni)
I kipovi umiru (Les statues meurent aussi, 1953) (kratkometražni, koredatelj)
Pictura (1951) (dio Goya)
Gauguin (1950) (kratkometražni)
Guernica (1950) (kratkometražni, koredatelj)
Van Gogh (1948) (kratkometražni, 35 mm verzija)
Châteaux de France (1948) (kratkometražni)
Les jardins de Paris (1948) (kratkometražni)
Malfray (1948) (kratkometražni, koredatelj)
Van Gogh (1948) (kratkometražni, 16 mm)
Journée naturelle (1947) (kratkometražni)
La bague (1947) (kratkometražni)
L'alcool tue (1947) (kratkometražni)
Le lait Nestlé (1947) (kratkometražni)
Portrait d'Henri Goetz (1947) (kratkometražni)
Visite à César Doméla (1947) (kratkometražni)
Visite à Félix Labisse (1947) (kratkometražni)
Visite à Hans Hartung (1947) (kratkometražni)
Visite à Lucien Coutaud (1947) (kratkometražni)
Visite à Oscar Dominguez (1947) (kratkometražni)
Ouvert pour cause d'inventaire (1946)
Schéma d'une identification (1946) (kratkometražni)
L'aventure de Guy (1936) (kratkometražni)

ALAIN RESNAIS: HODNICI VREMENA - hfs.hr
Noć i magla — Resnaisov memento za našu stvarnost - hfs.hr


Filmovi redatelja

Mélo

(1986)

Režija: Alain Resnais
FOTOGRAFIJA: Charles Van Damme
Sadržaj:

Violinisti i dugogodišnji prijatelji, Pierre Belcroix i Marcel Blanc, pronašli su svoju sreću u zrelijoj dobi, ali je samo Marcel postao slavan. Pierre vodi sretan život sa suprugom Romaine iako sumnja da je ona očarana Marcelom. Nakon neuspjela pokušaja da ubije vlastitog muža Romaine izvrši samoubojstvo. Za Pierra njena nevjera kao da se nikada nije ni dogodila. No, kad Pierre sazna istinu, Marcel negira ljubavnu vezu s Romainom...

35 mm, boja, 112 min

Hirošima, ljubavi moja

(Hiroshima mon amour, 1959)

Režija: Alain Resnais
FOTOGRAFIJA: Michio Takahashi, Sacha Vierny
Sadržaj:

Alain Resnais u ovom filmu surađuje sa spisateljicom Marguerite Duras, koja je autorica scenarija. Kroz priču o ljubavnoj vezi mlade Francuskinje i japanskog arhitekta, film priča o utjecaju rata na pojedinca i društvo. Elle dolazi u Hirošimu kako bi snimila film o miru te upoznaje muškarca koji je podsjeti na njezinu prvu ljubav. Iako su oboje u braku, provedu zajedno strastvenu noć nakon koje je on pozove da ostane u Hirošimi…

c/b, digitalno, 90 min

Srca

(Coeurs, 2006.)

Režija: Alain Resnais
FOTOGRAFIJA: Eric Gautier
Sadržaj:

Snijegom okružen Pariz, usamljenost i potraga za ljubavlju zajednički su za šest glavnih likova čiji se životi djelomično prepliću. Nicole i Dan su zaručeni i posredstvom agenta za nekretnine Thierrya traže zajednički stan. Veza im nije stabilna jer Dan ima problema s alkoholom i vrijeme provodi u baru. Thierryeva mlađa sestra Gaëlle novinskim oglasima pokušava naći ljubav i tako upoznaje Dana. Charlotte je Thierryeva kolegica s posla, predana kršćanka čiju pomoć on krivo tumači.

35 mm, boja, 120 min

Prošle godine u Marienbadu

(L'année dernière à Marienbad, Francuska, Italija, 1961)

Režija: Alain Resnais
FOTOGRAFIJA: Sacha Vierny
Sadržaj:

Tijekom jednog društvenog okupljanja u otmjenom baroknom hotelu, muškarac X priđe mladoj ženi A tvrdeći joj da su se njih dvoje upoznali godinu ranije u Marinbadu, ili je to možda bilo u Frederiksbadu ili možda čak na istom ovom mjestu, te da je bio uvjeren kako ga ona čeka. Dok joj on tvrdi da su tada odlučili i zajedno pobjeći nakon godinu dana, ona ga uvjerava u to da se nikada nisu sreli. No tu je i drugi muškarac M, koji bi mogao biti i njezin suprug, a koji će u odnosu...

c/b, 94'

Muriel ou le temps d\'un retour

(1963.)

Režija: Alain Resnais
FOTOGRAFIJA: Sacha Vierny
Sadržaj:

Tema filma je suočavanje s vlastitim nerazriješenim sjećanjima i pokušaj uspostavljanja normalna života nakon rata. Hélène živi sa sinom Bernardom, bavi se prodajom antikna namještaja i pati za davno propalom ljubavi. Nadu joj vraća vijest o posjeti bivšeg ljubavnika Alphonsea koji dolazi u Francusku nakon godina života u Alžiru. Bernard se pak ne može pomiriti s događajima iz rata kada je bio vojnik u Alžiru.

35 mm, boja, 117 min

Stavisky...

(1974.)

Režija: Alain Resnais
FOTOGRAFIJA: Sacha Vierny
Sadržaj:

Baziran na stvarnim događajima i skandalima vezanim uz Sergea Alexandrea Staviskyja, film prikazuje posljednje mjesece života ovog velikog prevaranta u ranim tridesetim godinama prošlog stoljeća. Za uspjeh brojnih financijskih prevara čije su žrtve bile redom visokopozicionirane i dobrostojeće osobe, koristio se jednako šarmom, znanjem i talentom, ali i ljepotom glamurozne supruge Arlette. No, vremenom privukao je pažnju istražitelja i prevarama dolazi kraj...

35 mm, boja, 120 min

On connaît la chanson

(1997.)

Režija: Alain Resnais
FOTOGRAFIJA: Renato Berta
Sadržaj:

Glazbena komedija sa zanimljivim intervalima u kojima se likovi ubacuju u pjesme, pjevajući ih na playback glasom originalna izvođača. Odile Lalande je uspješna poslovna žena koja u Parizu traži novi, veći stan. Njezina mlađa sestra Camille upravo je završila doktorski rad i upušta se u aferu s Odileinim agentom za nekretnine. Radi kao turistički vodič, a na rutama je stalno prati Simon koji je potajno zaljubljen u nju.

35 mm, boja, 120 min

Moj ujak iz Amerike

(Mon ocle d'Amerique, 1980.)

Režija: Alain Resnais
FOTOGRAFIJA: Sacha Vierny
Sadržaj:

Film se bavi idejama Henrija Laborita, francuskog doktora, pisca i filozofa koji u filmu tumači samog sebe, a sudjelovao je i kao koscenarist. Njegove ideje o evolucijskoj psihologiji provučene su kroz priče tri glavna lika. René je rukovodilac u tvornici suočen s anksioznošću zbog skorih nužnih otkaza. Janine je pobjegla od kuće kako bi postala glumica. Nakon što dobije željenu priliku, čeka je izazov u osobnom životu. Rođen u privilegiranoj obitelji, Jean pokušava uspjeti i u politici.

35 mm, c/b i boja, 125 min

Noć i magla

(Nuit et brouillard, 1955.)

Režija: Alain Resnais
FOTOGRAFIJA: Ghislain Cloquet, Sacha Vierny
Sadržaj:

Snimljen deset godina nakon završetka Drugog svjetskog rata i oslobođenja preživjelih iz koncentracijskih logora, film se vraća u prošlost pokušavajući je shvatiti i baveći se pitanjem zaborava i potrebe za sjećanjem. Uz naraciju Michela Bouqueta, izmjenjuju se kontrastni prikazi sadašnjeg, napuštena Auschwitza i njegovih tihih, praznih zgrada s dokumentarnim snimkama koje pokazuju svakodnevne strahote koje su proživljavali zatočenici nacističkih logora.

35 mm, c/b i boja, 32 min

Memorija svijeta

(Toute la mémoire du monde, 1956.)

Režija: Alain Resnais
FOTOGRAFIJA: Ghislain Cloquet
Sadržaj:

Ponovo istražujući pitanje sjećanja Resnais u ovom filmu kao centralnu temu uzima francusku nacionalnu knjižnicu. Kroz snimke unutrašnjosti zgrade te pažljivo katalogiziranih knjiga, film prikazuje knjižnicu kao svojevrsni muzej kolektivne memorije, znanja i kulture istovremeno hladan i stran poput zatvora.

digitalno, c/b, 21 min

Pjesma stirena

(Le chant du styrène, 1958.)

Režija: Alain Resnais
FOTOGRAFIJA: Sacha Vierny
Sadržaj:

Naručen od strane francuskog proizvođača polistirena kao promotivni film o tom umjetnom materijalu i asortimanu proizvoda, Resnair je napravio umjetnički film praćen pjesmom Raymonda Queneaua i glazbom Pierre Barbauda o "životnom ciklusu" proizvoda unutar tvorničkog kompleksa.

digitalno, boja, 19 min

Rat je završen

(La guerre est finie, Francuska, 1966)

Režija: Alain Resnais
FOTOGRAFIJA: Sacha Vierny
Sadržaj:

Glavni lik filma je Diego, revolucionar u egzilu koji sudjeluje u akcijama protiv Francisca Franca. Vrlo često pod lažnim identitetom putuje iz Pariza u Španjolsku. Pri povratku s posljednje akcije zaustavljen je na granici i umalo razotkriven. Ali, zahvaljujući kćeri muškarca čiju putovnicu koristi, biva spašen. Pri pokušaju upozorenja kolega na opasnost, nailazi na nerazumijevanje. Pomalo je umoran od akcija i obeshrabren, te mu se čini da je borba uzaludna i da neć...

c/b, 35 mm, 121 min
Vidi cijeli program