Glumac, redatelj, fotograf, slikar, kipar. Iako možda napoznatiji po ulogama psihotičnih negativaca, ostvario je bogatu karijeru kako u manjim, neovisnim, tako i velikim produkcijama više od stotinu filmova i u brojnim tv serijama. Rano shvativši da se želi baviti glumom, počeo je s manjim ulogama u televizijskim serijama sredinom pedesetih godina, a redovito se pojavljuje u nastavcima raznih serija do sredine šezdesetih godina prošloga stoljeća. Prvu, manju filmsku ulogu ostvaruje u Buntovniku bez razloga (Rebel Without a Cause, 1955.) gdje je partner Jamesu Deanu, a s njime glumi i u Divu (Giant, 1956.) te je zapažen kao obećavajući mladi glumac. Slijedi daljnja manja uloga u Obračunu kod O.K. Corrala (Gunfight at the O.K. Corral, 1957.), glumi Napoleona uz braću Marx u filmu The Story of Mankind (1957.), a tijekom snimanja filma From Hell to Texas (1958.) odbija poslušati upute redatelja Henrya Hathawaya zbog čega scenu ponavljaju osamdeset puta. Hathaway mu tada govori da je njegova karijera u Hollywoodu završena. Hopper, ne mogavši stvarno naći posao u Hollywoodu, odlazi u New York gdje idućih pet godina uči glumu pod mentorstvom Leea Strasberga te nastupa u kazalištu i tv serijama. U okrilje Hollywooda vraća se tek 1961. godine kada sklapa brak s Brooke Hayward, kćerkom hollywoodskog producenta i glumice Margaret Sullavan. Zahvaljujući njenu prijateljstvu s Johnom Wayneom dobiva manju ulogu u Sinovima Katie Elder (The Sons of Katie Elder, 1965.) te slijede i ostale (Cool Hand Luke, 1967.; Hang 'Em High, 1968.). U to vrijeme posredovanjem supruge upoznaje Petera Fondu s kojim razvija ideju za film te zajedno s Terryem Southernom te pišu scenarij za Goli u sedlu (Easy Rider, 1969.) koji Hopper režira, a obojica ostvaruju glavne glumačke uloge, uz Jacka Nicholsona u sporednoj. Hopper biva nagrađen kao redatelj debitant u Cannesu, a film stječe kultan status. Zahvaljujući uspjehu filma, Universal studio Hopperu financira slijedeći film, The Last Movie (1971.) koji on režira u Peruu te glumi i glavnu ulogu. No, kritika i publika film nisu dobro dočekali te slijede daljnje manje uloge, a ističe se ona u Američkom prijatelju (Der amerikanische Freund, 1977.) Wima Wendersa i Apokalipsi danas (Apocalypse Now, 1979.) Francisa Forda Coppole. Ponovno uskače u redateljsku stolicu u filmu Out of the Blue (1980.), a u njemu nastupa i kao glumac. U osamdesetima, nakon više od desetljeća prekomjerna konzumiranja alkohola i droge, odlučuje ostati trijezan te počinje najplodnije razdoblje njegova rada tijekom kojega postaje priznati karakterni glumac. Zapažene su njegove uloge u River's Edge (1986.), Plavi baršun (Blue Velvet, 1986.), Hoosiers (1986.), Flashback (1990.), The Indian Runner (1991.), Red Rock West (1993.), Prava romansa (True Romance, 1993.), Brzina (Speed, 1994.), Basquiat (1996.), Land of the Dead (2005.), Opsesija (Elegy, 2008.) i Palermo Shooting (2008.). Glumio je i u televizijskim serijama E Ring (2005.) i Crash (2008.). Od ostalih njegovih režija ističu se kriminalistička drama Boje nasilja (Colors, 1988.) i noir triler Hot Spot (1990.). Uz rad na filmu, bio je i talentirani umjetnik te se bavio fotografijom, slikarstvom, kiparstvom, a i sam je sakupljao radove brojnih poznatih umjetnika koji su mu bili suvremenici i prijatelji. U njegovoj zbirci tako se, između ostalih, nalaze radovi Andyja Warhola, Eda Ruschea i Juliana Schnabela. Potkraj 2009. dijagnosticiran mu je rak prostate od čega je i preminuo u svibnju 2010. godine, prethodno primivši zvijezdu na pločniku slavnih u Hollywoodu 26. ožujka 2010.