Francesco Rosi

15.11.1922, Napulj, Italija - 10.01.2015, Rim, Italija

 

Director
Talijanski scenarist i redatelj poznat po filmovima iz šezdesetih i sedamdesetih u kojima se bavio odnosom čovjeka i društva te moći odajući pritom snažne društvene i političke poruke.

U mladosti je upisao studij prava i počeo karijeru ilustratora dječjih knjiga, a radio je i za napuljski radio. Godine 1946. asistirao je Ettoreu Gianniniju u kazališnoj produkciji i potom Luchinu Viscontiju na njegovim filmovima Zemlja drhti (La terra trema, 1948.) i Senso (1953.). Godine 1951. započinje scenarističku karijeru te je jedan od scenarista na Viscontijevu filmu Bellissima (1952.). Asistent je redatelja i Lucianu Emmeru, Michelangelu Antonioniju i Mariju Monicelliju. Snimio je nekoliko završnih scena filma Camicie rosse (1952.) kad je redatelj Goffredo Alessandrini napustio produkciju filma. S Vittoriom Gassmanom režirao je biografsku dramu Kean - Genio e sregolatezza (1957.) u kojoj je Gassman odigrao i naslovnu ulogu. Kao samostalni redatelj zapažen je već prvim filmom Izazov (La sfida, 1957.) i nagrađen na festivalu u Veneciji. Slijedi drama Torbari (I magliari, 1959.) u kojoj se kroz priču o talijanskom emigrantu u Njemačkoj opet dotiče problema mafije. Tijekom šezdesetih i sedamdesetih bio je jedna od ključnih osoba političkog post-neorealističkog talijanskog filma baveći se problemom korumpiranosti u poslijeratnoj Italiji i kontroverznim temama. Za krimi dramu Salvatore Giuliano (1962.) o sicilijanskom gangsteru osvojio je Srebrnog medvjeda za najboljeg redatelja na filmskom festivalu u Berlinu 1962. godine. Još zapaženiji mu je idući film, Ruke nad gradom (Le mani sulla città, 1963.) u kojem je surađivao s Rodom Steigerom. Nagrađen je Zlatnim lavovima na filmskom festivalu u Veneciji 1963. godine. Prvi film u boji mu je Trenutak istine (Il momento della verità, 1965.) o seljaku koji želi postati borac s bikovima. Nakon njega snima romantičnu dramu C'era una volta (1967.) sa Sophijom Loren i Omarom Sharifom u glavnim ulogama. Prema memoarima Emilija Lussua, antifašističkog aktiviste koji je kasnije postao talijanski senator, u talijansko-jugoslavenskoj koprodukciji snima antiratni film Ljudi protiv (Uomini contro, 1970.). U iduća tri filma obrađuje kontroverzne teme, od tajanstvene smrti Enrica Matteija, predsjednika talijanske državne kompanije za naftu i plin Eni u Slučaju Mattei (Il caso Mattei, 1971.), političkih spletki oko poznatog gangstera u Lucky Luciano (1973.) i korupciji državnih službi u Izuzetnim leševima (Cadaveri eccellenti, 1976.). Tijekom priprema za rad na filmu Slučaj Mattei kontaktirao je sicilijanskog novinara Maura De Maura koji mu je trebao pomoći u istrazi oko smrti Matteija, no De Mauro je potom nestao pod nikad razjašnjenim okolnostima. Za taj film Rosi je primio Zlatnu palmu u Cannesu 1972. godine (dijeljeno s La classe operaia va in paradiso, 1971., Elija Petrija). Izuzetni leševi mu donose nagrade David di Donatello za najbolji film (dijeljeno s Amici miei, 1975., Marija Monicellija) i redatelja te talijanski Zlatni globus za najbolji film 1976. godine. Sedamdesete je zaključio još jednim uspješnim filmom, ratnom dramom Krist se zaustavio u Eboliju (Cristo si è fermato a Eboli, 1979.) ponovno radeći s čestim suradnikom, glumcem Gianom Marijom Volontéom. Film prima nekoliko nagrada na svjetskim filmskim festivalima, uključujući britansku nagradu BAFTA za najbolji strani film 1983. godine. Slijedi također zapažena i nagrađivana drama Tri brata (Tre fratelli, 1980.) koja je bila izabrana i kao talijanski kandidat za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma 1982. godine. S Plácidom Domingom je potom surađivao na filmskoj adaptaciji Bizetove opere Carmen (1984.). Prema romanu Gabriela Garcíje Márqueza režirao je dramu Cronaca di una morte annunciata (1987.) s Rupertom Everettom, Ornellom Muti i Gianom Marijom Volonté u glavnim ulogama. Snimio je dio omnibusa talijanskih redatelja 12 registi per 12 città (1989.) i potom režirao triler s Jamesom Belushijem, Mimi Rogers, Vittoriom Gassmanom i Philippeom Noiretom Dimenticare Palermo (1990.). Snimio je dokumentarni film Diario napoletano (1992.) i potom svoj posljednji igrani film, ratnu dramu La tregua (1997.) s Johnom Turturroom i Radom Šerbedžijom koja mu je ponovno donijela nagradu David di Donatello za najbolji film i režiju. U periodu od 2003. do 2008. godine posvetio se kazališnoj režiji s nekoliko komada Eduarda De Fillipa. Primio je počasnog Zlatnog medvjeda za životno dostignuće na filmskom festivalu u Berlinu 2008. godine te Zlatnog lava za životno dostignuće na venecijanskom filmskom festivalu 2012. godine.

Filmografija

La tregua (1997)
Diario napoletano (1992) (dokumentarni)
Dimenticare Palermo (1990)
12 registi per 12 città (1989) (dio Napoli)
Cronaca di una morte annunciata (1987)
Carmen (1984)
Tri brata (Tre fratelli, 1981)
Krist se zaustavio u Eboliju (Cristo si è fermato a Eboli, 1979)
Izuzetni leševi (Cadaveri eccellenti, 1976)
Lucky Luciano (1973)
Slučaj Mattei (Il caso Mattei, 1972)
Uomini contro (1970)
C'era una volta (1967)
Trenutak istine (Il momento della verità, 1965)
Ruke nad gradom (Le mani sulla città, 1963)
Salvatore Giuliano (1962)
I magliari (1959)
Izazov (La sfida, s1958)
Kean - Genio e sregolatezza (1957) (koredatelj)
Camicie rosse (1952) (završne scene)


Filmovi redatelja

Carmen

(1984)

Režija: Francesco Rosi
FOTOGRAFIJA: Pasqualino De Santis
Sadržaj:

Filmska verzija slavne Bizetove opere, s pričom o vojniku koji se zaljubljuje u prekrasnu Carmen, radnicu u tvornici cigara...Film s mnoštvom nagrada i nominacija među kojima je i šest talijanskih nacionalnih nagrada David di Donatello. Jednu od glavnih uloga tumači i jedan od najpoznatijih tenora današnjice.

boja, 152 min

Izazov

(La sfida, 1957.)

Režija: Francesco Rosi
FOTOGRAFIJA: Gianni Di Venanzo
Sadržaj:

Film je baziran na stvarnoj priči o mafijaškom šefu Pasqualeu Simonettiju i njegovoj supruzi, bivšoj pobjednici natječaja za ljepotu, Pupetti Maresci. Glavni lik, Vito Polara, ambiciozna je osoba koja žudi za bogatstvom i moći. Kad mu krijumčarenje cigareta to dovoljno brzo ne omogući, odluči se prebaciti u biznis s distribucijom voća i povrća. Pritom potraži pomoć lokalnog krimi šefa i izazove Camorru, napuljsku mafiju.

35 mm, c/b, 87 min

Ruke nad gradom

(Le mani sulla cittŕ, 1963.)

Režija: Francesco Rosi
FOTOGRAFIJA: Gianni Di Venanzo
Sadržaj:

Socijalna drama koja je osvojila Zlatnog lava na filmskom festivalu u Veneciji 1963. godine govori o korumpiranosti u politici u Italiji nakon Drugog svjetskog rata. Dok se napuljski građevinski poduzetnik Eduardo Nottola sprema kandidirati za položaj općinskog pročelnika koji bi mu omogućio kontrolu građevinskih zemljišta, jedna se zgrada, čiju je izgradnju vodila njegova tvrtka, urušava te izbija skandal. Oporba u općinskom vijeću traži istragu. Kad mu vladajuća desnica naredi da povuče kandi...

35 mm, c/b, 105 min

Ljudi protiv

(Uomini contro, 1970.)

Režija: Francesco Rosi
FOTOGRAFIJA: Pasqualino De Santis
Sadržaj:

Antiratni film snimljen u talijansko-jugoslavenskoj koprodukciji prema memoarima Emilija Lussua, antifašističkog aktivista koji će kasnije postati talijanski senator. Prvi svjetski rat je, bojište u Trentinu, negdje između 1916. i 1917.; talijanski zapovjednici tretiraju svoje vojnike kao bezvrijedno topovsko meso i uporno ih šalju u beznadežne napade na premoćniju austro-ugarsku vojsku. U jednom od napada pogiba i časnik zbog čega svaki šesti vojnik biva strijeljan od strane svojih suboraca u...

digitalno, boja, 101 min

Slučaj Mattei

(Il caso Mattei, 1971.)

Režija: Francesco Rosi
FOTOGRAFIJA: Pasqualino De Santis
Sadržaj:

Ponovno spajajući dokumentarne podatke s fikcijom, Rosi snima film o životu i tajanstvenoj smrti Enrica Matteija. Neposredno nakon završetka II. svj. rata Enrico Mattei postaje ravnatelj državne naftne tvrtke sa zadatkom da je likvidira. Nakon otkrića bogatih energetskih izvora, on uspijeva održati tvrtku koja pod njegovim vodstvom ubrzo postaje moćna organizacija Eni. Oslonjen na vlastiti instinkt, energični Mattei, zbog svoje neovisnosti i metoda, izaziva i neprijateljske reakcije.

35 mm, boja, 116 min

Izuzetni leševi

(Cadaveri eccellenti, 1975.)

Režija: Francesco Rosi
FOTOGRAFIJA: Pasqualino De Santis
Sadržaj:

Na Siciliji su tajanstveno ubijena tri suca. Inspektor Rogas traži počinitelje i započinje vlastitu istragu. Nakon što su ubijena još tri suca, šef mu naredi neka provodi istragu među ljevičarskim skupinama. Ali Rogas nastavlja svoju istragu i otkriva da su u zločine upleteni visoki državni dužnosnici. Odluči ispričati svoje spoznaje tajniku Komunističke stranke.

35 mm, boja, 120 min

Tri brata

(Tre fratelli, 1980.)

Režija: Francesco Rosi
FOTOGRAFIJA: Pasqualino De Santis
Sadržaj:

Nakon smrti majke, trojica braće odlaze ocu na jug Italije, na farmu na kojoj su odrasli. Svaki od njih razdiran je vlastitim problemima. Raffaele živi u Rimu i sudac je, a slijedeći slučaj koji ga čeka je slučaj terorizma zbog kojeg strahuje za vlastiti život. Religiozni Rocco živi u Napulju, radi kao savjetnik u odgojnoj ustanovi za dječake gdje predano pomaže tinejdžerima. Nicola radi u tvornici u Turinu i oženjen je, no ima poteškoće u braku.

35 mm, boja, 113 min

Salvatore Giuliano

(Italija, 1962)

Režija: Francesco Rosi
FOTOGRAFIJA: Gianni Di Venanzo
Sadržaj:

Po završetku II. svj. rata u Siciliji mladi odmetnik Salvatore Giuliano pridružuje se gerilskom pokretu za nezavisnost otoka. Nakon njegova raspuštanja, vraća se odmetništvu. Kad na izborima pobijedi ljevica, mafija i veleposjednici, otvoreno se okreću protiv njega – Salvatore biva optužen za pucanje po radničkoj povorci. U rano jutro 5. V. 1950. policija nalazi mrtva Giulianija. Započevši kadrom mrtva Giulianijeva tijela iz gornjeg rakursa, film se narativno razvija serijom akronoloških retros...

c/b, 123 min
Vidi cijeli program