Doajen hrvatske i jugoslavenske filmske scenografije, među čijim se brojnim radovima posebno ističu oni u Zastavi (1949.) Branka Marjanovića, Bakonji fra Brne (1950.) Fedora Hanžekovića, Jubileju gospodina Ikla (1955.) Vatroslava Mimice, Samo ljudi (1957.) i Tri Ane (1959.) Branka Bauera te Izgubljenoj olovci (1960.) Fedora Škubonje. Studirao je arhitekturu na Tehničkom fakultetu u Zagrebu, a na filmu je angažiran od 1947. godine. Važan je i njegov scenaristički angažman, u suradnji s Vatroslavom Mimicom, na ranim radovima Zagrebačke škole crtanog filma (npr. Cowboy Jimmy, 1957., Dušana Vukotića, Na livadi i Premijera, oba 1957., Nikole Kostelca); sam je režirao crtani film Sve želje svijeta (1966.).

Kao režiser dugometražnih igranih filmova, najzapaženije je domete postigao u žanru dječjeg filma (Družba Pere Kvržice prema istoimenom romanu Mate Lovraka, Hajdučka vremena prema Branku Ćopiću, Tajna starog tavana), a svojedobno su podosta cijenjene bile opora komedija o dobroćudnoj beogradskoj prostitutki Žuta (1973.) i ratna drama Hitler iz našeg sokaka (1975.), s radnjom u vojvođanskom folksdojčerskom selu. Režirao je i zanimljiv eksperimentalni film Simpozij (1988.) u kojem je kritici izložio birokratski mentalitet, te tv-serije Hokejaši (1989.) i Kanjon opasnih igara (1998., i film).