Francuski producent, redatelj i scenarist. Studirao je sociologiju u Parizu, a posljednjih četvrt stoljeća živi i radi isključivo u Marseilleu. Rad sa stalnom skupinom glumaca (njegova supruga Ariane Ascaride, Gérard Meylan, Jean-Pierre Darroussin, Jacques Boudet) i činjenica da su mu filmovi uvijek locirani u Marseilleu donijeli su mu reputaciju lokalnog, “marsejskog” redatelja. Prvi dugometražni igrani film Dernier été (1981) ostvario je u redateljsko-scenarističkoj suradnji s Frankom Le Witom, a sve potonje filmove samostalno je režirao te bio koscenarist i koproducent. Nakon romantične drame Ki lo sa? (1985), snimio je Rouge midi (1985), Dieu vomit les tièdes (1989), komediju L' argent fait le bonheur (1993), À la vie, à la mort! (1995) i dramu Marius i Jeannette (Marius et Jeannette, 1997) koja je Ariani Ascaride donijela nagradu César za najbolju žensku glavnu ulogu uz nominacije za najbolji film, redatelja, scenarij i sporednog glumca i glumicu. Film je bio posvećen ljudima iz radničke četvrti Estaque na sjeveru Marseillea, a socijalna problematika tamošnjih ljudi postala je Guédiguianov stalni motiv. Nakon siromaštva koncentrirao se na problem rasizma u filmu À la place du coeur (1998). À l'attaque! (2000) kritika je proglasila njegovim slabijim filmom, dok je Grad je miran (La ville est tranquille, 2000) osvojio FIPRESCI nagradu za najbolji europski film 2001. godine. Uslijedili su ljubavna drama Marie-Jo i njezine dvije ljubavi (Marie-Jo et ses 2 amours, 2002) i Mon père est ingénieur (2004), Guédiguianov posljednji film socijalne tematike s radnjom u Marseilleu. U filmu Šetač s Marsovih poljana (Le promeneur du champ de Mars, 2005) glavni lik je francuski predsjednik, za koju je ulogu Michel Bouquet osvojio Césara. Armenskim korijenima (majka mu je bila Njemica, a otac Armenac) pozabavio se u filmu Le voyage en Arménie (2006), a trenutno posljednji mu je film noir Lady Jane (2008). Uz rad na vlastitim filmovima radi i kao producent unutar kuće Agat Films & Cie i Ex Nihilo.