Gardens in Autumn

Jardins en automne, feature film, comedy, Italy, France, Russia, 2006

DIRECTED BY: Otar Iosseliani

Gardens in Autumn

CAST:
Séverin Blanchet (Vincent),
Jacynthe Jacquet (Barbara),
Otar Iosseliani (Arnaud),
Lily Lavina (Mathilde),
Denis Lambert (Gégé),
Michel Piccoli (Marie)

SCRIPT:
Otar Iosseliani

PHOTOGRAPHY:
William Lubtchansky

MUSIC:
Nicholas Zourabichvili

EDITING:
Otar Iosseliani,
Ewa Lenkiewicz

Synopsis:

Još jučer Vincent je bio utjecajni ministar u francuskoj vladi, s velikim uredom, brojnim osobljem i limuzinom s vozačem. No već danas on je zbog prosvjednika koji su se okupili pred zgradom vlade prisiljen podnijeti ostavku i isprazniti svoj ured. Isprva se čini da ga gubitak visoke političke funkcije pretjerano ne uzbuđuje, kao i da ga osobito ne uznemiravaju ni političke prilike u zemlji. Ono što ga više brine je njegov brak s izuzetno privlačnom Odile, koja na nepotrebne stvari troši gotovo sav njegov novac i koja je okružena hrpom parazita koji ju iskorištavaju. Odile ima i dosta ljubavnika, koje mijenja brže od donjeg rublja, pa kad shvati da je Vincent izgubio položaj i moć, jednostavno će uskočiti u krevet gospodina Théodièrea, njegova nasljednika na ministarskoj funkciji. A kad ostane sam, te kad se vrati u stan u kojem je živio u djetinjstvu, Vincent će početi shvaćati da se njegov svijet iz temelja mijenja. No ubrzo će otkriti da se i u tome može uživati, u društvu nekadašnjih prijatelja uz piće, omiljenu glazbu, šetnje po parkovima i neobvezan flert s privlačnim damama.

Godine 2007. na festivalu u Mar del Plati ovjenčana Posebnom nagradom žirija, satirična komedija scenarista i redatelja Otara Iosselianija s jedne strane asocira na filmove velikog Jacquesa Tatija, s kojima dijeli fokus na humanizmom i altruizmom obojane humorne detalje uz minimum dijaloga, tek onoliko koliko je potrebno za razumijevanje priče. S druge strane, ostvarenje u kojem protagonistovu majku izuzetno raspoloženo interpretira glasoviti francuski karakterni glumac Michel Piccoli (Mliječna staza, Dnevnik jedne sobarice, Ljepotica dana), omiljeni glumac Luisa Buñuela u njegovim francuskim filmovima, jasno asocira upravo na bunjuelovsku satiru iz posljednjeg razdoblja redateljeva stvaralaštva tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća, na filmove Diskretni šarm buržoazije, Fantom slobode i Taj mračni predmet želje. Satirično se osvrćući na svijet visoke politike, koji stavlja u opreku jednostavnoj svakodnevici običnih „malih” ljudi, očekivano afirmirajući potonje, dok su likovi iz svijeta politike znatno više karikature, a ne konkretnije zaokruženije osobe, Iosseliani se dominantno zadržava na onom što je svima dobro poznato, a njegov humor nije osobito oštar niti subverzivan. Na idejnoj razini on se u određenoj mjeri nastavlja na svoj prethodni film Ponedjeljak ujutro, ponajviše kroz komentare o tome kako ljudi u pretjeranoj zaokupljenosti svojim poslovima propuštaju primijetiti život koji se odvija i protječe mimo njih.

color, 115'

Trailer