Blackeberg, predgrađe Stockholma, 1982. Tu s majkom živi 12-godišnji Oskar kojeg u školi zlostavljaju drugi učenici, a on mašta da im se osvećuje. Jedne večeri upoznaje Eli, koja djeluje kao djevojčica njegove dobi. Eli se uselila u susjedni stan s muškarcem po imenu Håkan. Kroz zid koji povezuje dva stana, Eli i Oskar počnu razmjenjivati ​​šifrirane poruke, i tako Eli dozna da Oskara zlostavljaju školski kolege i potiče ga da se zauzme za sebe. Ono što Oskar ne zna jest da Eli mora piti ljudsku krv da bi preživjela…

Neka uđe onaj pravi adaptacija je istoimena romana autora horora Johna Ajvidea Lindqvista, koji je inzistirao da sam napiše scenarij. Režiser Tomas Alfredson tome nije bio sklon, ali na kraju je morao pristati te je naposljetku bio zadovoljan rezultatom. Ipak, unio je niz promjena, osobito u vezi teme pedofilije koja je u romanu istaknuta, a u filmu gotovo izbačena, kao što je drugačije pristupio i spolno-rodnom identitetu Eli(ja), ostavljajući to pitanje otvorenim, dok je u romanu ono vrlo konkretno riješeno. Bez obzira na te bitne izmjene, Lindqvist je bio vrlo zadovoljan filmom, ustvrdivši da je on plod Alfredsonova kreativnog procesa, drugim riječima priznao mu je autorsku umjetničku autonomiju.

Neka uđe onaj pravi je naišao na oduševljenje kritike, s pravom, jer riječ je o jednom od najoriginalnijih prinosa podžanru vampirskog filma u njegovoj povijesti. U središtu nije tema vampirizma, još manje konvencionalni načini izazivanja jeze, nego se film temeljno bavi ljubavnom pričom između dvoje mladih na rubnom području između djetinjstva i najranije mladosti, i čini to na način da puni akcent stavi na atmosferu, primarno ostvarenu impresivnom fotografijom Hoytea van Hoyteme. Hoytemu je film lansirao u prvu ligu svjetskih direktora fotografije, počeo je snimati anglofone filmove i postao stalni suradnik Christophera Nolana, snimivši sve njegove filmove od Interstellara nadalje.

Režiser Alfredson također je dobio priliku raditi u anglofonoj kinematografiji – prvi njegov projekt nakon Neka uđe onaj pravi bio je špijunski triler Dečko, dama, kralj, špijun, koji je također snimio Hoytama. Ta adaptacija romana Johna Le Carréa naišla je na jako dobre kritike i naklonost publike, ali nakon slabog prijema sljedećeg njegova anglofonog uratka, trilera Snjegović (kojeg nije snimio Hoytama), Alfredson se vratio u matičnu švedsku kinematografiju.

Autor komentara: Damir Radić

Ulaznice za projekciju 20. 10. u 21:00 moguće je kupiti online OVDJE, kao i na blagajni Centra za kulturu Histrionski dom sat vremena prije početka.