CAST:
Ewan McGregor (Renton),
Ewen Bremner (Spud),
Jonny Lee Miller (Sick Boy),
Kevin McKidd (Tommy),
Robert Carlyle (Begbie),
Kelly Macdonald (Diane)

SCRIPT:
John Hodge (based on the novel by Irvine Welsh)

PHOTOGRAPHY:
Brian Tufano

EDITING:
Masahiro Hirakubo

Synopsis:

Mladi Mark Renton narkoman je iz Glasgowa koji sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća funkcionira kao svojevrsni antijunak tog vremena. Njegova svakodnevica svodi se na prljavu mješavinu seksa, droge, rock-glazbe i nogometa, uz poneku masnicu i krvavi ispljuvak. Sa svojim prijateljima slikovitih nadimaka, od Sick Boya koji je opsjednut Seanom Conneryjem preko ne osobito inteligentnog Spuda i psihopatologijom obilježenog Begbieja do sportaša i čistunca Tommyja, koji nikad nije probao drogu, ali ipak prema njoj osjeća određenu znatiželju, te 14-godišnje Diane, Mark dane gubi u tumaranjima gradom, neobuzdanim zabavama, žestokom drogiranju, izvođenju kojekakvih psina koje su nerijetko i opasne te promatranju vlakova. Nezadovoljnim mladim Škotima heroin je samo izgovor u suočavanju sa životom i želji da izbjegnu banalnu svakodnevicu. Da bi priskrbili novac za heroin oni se bave kriminalom, iako su svjesni rizika od zaraze HIV-om i toga da bi se trebali pokušati ´skinuti´ s igle. Mark je najoštroumniji među njima, svjestan je da su njegovi roditelji u pravu i da takav život vodi samouništenju te zna da ima mogućnost umaknuti takvoj sudbini, recimo da otputuje u London i ondje pronađe posao. A kad se i pokuša promijeniti, njegove planove mogla bi poremetiti velika pošiljka droge koja bi njemu i prijateljima mogla donijeti mnogo novca.

Godine 1997. nominirana za Oscara u kategoriji najboljeg adaptiranog scenarija, za koji je godinu ranije ovjenčana najprestižnijom britanskom filmskom nagradom BAFTA, uz nominaciju za nagradu Alexander Korda za najuspjeliji britanski film, sjajna crnohumorna egzistencijalna drama Trainspotting redatelja Dannyja Boylea izuzetno je uspjela ekranizacija istoimenog romana škotskog prozaika Irvinea Welsha, koji je u scenarij pretočio ugledni i nagrađivani John Hodge. On se probio pa i ključno afirmirao upravo suradnjom s Dannyjem Boyleom na nizu njegovih filmova, od kino-prvijenca Sasvim malo ubojstvo preko Ne tako običnog života i Žala do osjetno inferiornijeg nastavka Trainspottinga iz 2017. godine. Baš kao i Welshow roman, i Boyleov film uživa podjednaki kultni status, te ga se nerijetko navodi kao jedno od najuspjelijih, najutjecajnijih i najpopularnijih ostvarenja britanske kinematografije s kraja 20. stoljeća, a u vrijeme premijere proglašen je i najboljim škotskim filmom svih vremena. Riječ je o ne samo generacijskom nego i šire pop-kulturnom fenomenu sjajno kreiranog halucinantnog ugođaja u kojem se opori, naglašeno tjeskobni pa i tragični detalji izražene egzistencijalne drame iznimno skladno i vrlo dojmljivo dramaturški i narativno prepleću s crnohumornim pasažima, ironičnim tonom te elementima groteske i satire. Boyleova režija je razigrana, lepršava i vrlo sugestivna, film je pomaknuta posveta neobuzdanoj i neodgovornoj mladosti iz druge polovine 90-ih, adrenalinski je brz, pametan i duhovit, ali i svjestan realnosti čak i u njezinim ekstremno negativnim detaljima, bez imalo uljepšavanja. Posrijedi je cjelina nakrcana bizarnim detaljima i garnirana sjajnim soundtrackom koja se estetikom i vizualnošću oslanja na videospot. Soundtrack uključuje ne samo neke od najvećih hitova britpopa 90-ih s bendovima Blur i Pulp, nego i primjerice skladbe Loua Reeda i Iggyja Popa iz 70-ih godina prošlog stoljeća, a Boyleovu ponudu da pridonese zvučnoj slici filma odbio je frontman benda Oasis Noel Gallagher, koji je pogrešno zaključio da će priča govoriti o konkretnim promatračima vlakova. Glumačka postava predvođena izvrsnim Ewanom McGregorom probila se upravo zahvaljujući nastupima u ovom filmu, čiji su se autori nakon premijere suočili i s određenim kontroverzama i optužbama za promociju konzumiranja droge i narkomanskog stila života. No to su bile posve neutemeljene optužbe, što će biti jasno svakom tko pogleda film.

color, 93'