ULOGE:
Johnny Depp (Willy Wonka),
Freddie Highmore (Charlie Bucket),
David Kelly (djed Joe),
Helena Bonham Carter (gđa. Bucket),
Noah Taylor (gdin. Bucket),
Missi Pyle (gđa. Beauregarde)

SCENARIJ:
John August (prema knjizi Roalda Dahla)

FOTOGRAFIJA:
Philippe Rousselot

GLAZBA:
Danny Elfman

MONTAŽA:
Chris Lebenzon

Sadržaj:

Dječak Charlie Bucket živi u trošnoj kućici izvan grada s mamom, tatom, dvije bake i dva djeda. Tata mu je slabo plaćeni izumitelj, a djedovi i bake po cijeli dan leže u jednom krevetu, jer ih više i nemaju, pokriveni dekama. Mama se brine o svima i nastoji ih prehraniti unatoč neimaštini. Charlie pomaže koliko može, a životni mu je san da jednog dana uđe u najslavniju tvornicu čokolade na svijetu, čiji je vlasnik ekscentrični Willy Wonka. Jednog dana cijeli je svijet doznao da je Willy Wonka među svoje čokolade stavio pet koje se razlikuju od drugih: u njima je zlatna karta. Dijete koje pronađe zlatnu kartu može doći u tvornicu čokolade, a onaj tko između petorice sretnika i pobijedi, dobit će čudesnu nagradu. Nakon dva neuspješna pokušaja, Charlie je izgubio svaku nadu. I baš kad više ništa nije očekivao, na ulici u snijegu ugleda novčanicu, otrči u trgovinu i kupi čokoladu u kojoj ispod omota pronađe zlatnu kartu. I tako se klinac nađe u slatkom raju Willyja Wonke, gdje će upoznati i ostalu djecu koja su se došla natjecati. Među njima su i proždrljivi debeljko koji odmah počne jesti sve što vidi, te mali nasilnik kojemu je jedino zadovoljstvo da sve uništava. Tu je i umišljena djevojčica koja je sigurna da će upravo ona pobijediti, kao i razmažena klinka koja prisiljava svog oca da joj pribavi sve što poželi. Među svima njima pobijedit će onaj koji pokaže da ima najplemenitije srce.

Godine 2006. nominirana za Oscara za najbolju kostimografiju, iste godine nominirana za najprestižniju britansku filmsku nagradu BAFTA u četiri kategorije, uključujući i one za najuspjelije specijalne efekte i također kostimografiju, obiteljska pustolovna komedija redatelja Tima Burtona, za glavnu ulogu u kojoj je Johnny Depp također 2006. nominiran za Zlatni globus, uspjela je ekranizacija glasovita istoimenog romana škotskog književnika Roalda Dahla. Posrijedi je druga prilagodba Dahlova djela, nakon one u režiji Mela Stuarta iz 1971. godine, koje se pisac javno odrekao. Dahl je najpoznatiji po proznim djelima za djecu, među kojima se pored često puta ekraniziranog romana Charlie i tvornica čokolade izdvajaju naslovi Fantastični gospodin Lisac, koji je izvrsno ekraniziran u režiji Wesa Andersona, ilustrirani roman Matilda kojeg je 1996. adaptirao Danny DeVito, te knjiga Vještice koju je kao pomaknutu pustolovnu fantasy-komediju 1990. adaptirao Nicolas Roeg. Dahl se povremeno upuštao i u pisanje scenarija za filmove i televizijske serijale, pa je među ostalim od sredine 50-ih do 1962. godine surađivao s Alfredom Hitchcockom na seriji Alfred Hitchcock predstavlja, kao i na kod nas rado gledanoj seriji Neočekivane priče, a njegov je potpis među ostalim na scenarijima hita Chitty Chitty Bang Bang Kena Hughesa iz 1968., prilagodbe romana „oca“ Jamesa Bonda Iana Fleminga, kao i Bondove pustolovine Samo dvaput se živi koju je režirao Lewis Gilbert. U književnosti se javio 1943. godine popularnim romanom za djecu Gremlini, a uz pisanje proze za najmlađe Dahl je literarnu slavu stekao i kratkim pričama za odrasle, koje se odlikuju izraženim crnim humorom i efektnim završnim obratima. Možda najpoznatija njegova kratka priča je ona naslova The Smoker / Man from the South, koja je prvu ekranizaciju doživjela u TV serijalu Alfred Hitchcock predstavlja, da bi za njom 1995. godine posegnuo i Quentin Tarantino, koji ju je adaptirao u sklopu omnibusa Četiri sobe. U izvedbi Tima Burtona Dahlovo zacijelo najpoznatije i najpopularnije djelo zaživjelo je kao intrigantna priča s motivom odanosti obiteljskom životu kao potkom. S jedne strane posežući za romantičarskim prikazom siromaštva kao apriori pozitivnog, dobrodušnog i plemenitog, što je preuzeo iz Dahlova djela, te ga oslikavajući tamnim koloritom i generalno pozitivnim, ali i pomalo tjeskobnim ugođajem, Burton takvo siromaštvo kontrastira šarenom i jarko obojenom svijetu izobilja Willyja Wonke. Psihodelična scenografija je prilično efektna, priča je istodobno dovoljno jednostavna i „lagana” za dječju publiku, ali i ozbiljna i „mračna” i za onu stariju, a atraktivnu glazbu i ovdje potpisuje redateljev stalni suradnik Danny Elfman.

boja, 115'