ULOGE:
Audrey Tautou (Amélie Poulain),
Mathieu Kassovitz (Nino Quincampoix),
Rufus (Raphaël Poulain),
Lorella Cravotta (Amandine Poulain),
Serge Merlin (Raymond Dufayel),
Jamel Debbouze (Lucien)

SCENARIJ:
Guillaume Laurant,
Jean-Pierre Jeunet

FOTOGRAFIJA:
Bruno Delbonnel

GLAZBA:
Yann Tiersen

MONTAŽA:
Hervé Schneid

Sadržaj:

Mlada Parižanka Amélie Poulain djevojka je koja živi u svom svijetu. Amélie je imala neobično djetinjstvo, jer joj je majka Amandine poginula u bizarnoj nesreći a pasivni otac, liječnik Raphaël, je pogrešno zaključio da mu kći boluje od srčane bolesti, premda je ona bila samo uzbuđena što joj je on posvetio pozornost. Tijekom godina Amélie je razvila bujnu maštu, a sad u svojim 20-im godinama radi kao konobarica u kafiću Café des 2 Moulins na Montmartreu, koji vodi bivši član cirkusa i u kojem se okupljaju različiti ekscentrici. Amélie je vrlo neobična djevojka koja uživa ne samo u bacanju kamenčića u Seinu i lomljenju kore crème brûléea, nego i primjerice u pogađanju broja ljudi koji trenutno u Parizu doživljavaju orgazam. Kad jednog dana u svom stanu pronađe kutiju punu dječjih uspomena, koje je neki dječak čuvao prije više desetljeća, Amélie će uspjeti pronaći dječaka, sad sredovječnog muškarca, i vratiti mu kutiju. Taj uspjeh nagnat će ju da nastavi činiti dobra djela, te će tako ljubomornog Josepha spojiti sa svojom hipohondriji sklonom kolegicom Georgette, a vratarku zgrade u kojoj živi Madeleine Wallace će ´pomiriti´ s njezinim suprugom koji ju je napustio nedugo prije svoje smrti. Sve će se dodatno zakomplicirati kad se Amélie zaljubi u Nina, neobičnog mladića koji radi u porno-shopu i na ulicama skuplja poderane fotografije koje snimaju strani turisti.

Godine 2002. nominirana za pet Oscara, uključujući one za najbolji film s neengleskog govornog područja, najuspjeliji izvorni scenarij i najbolju fotografiju (Bruno Delbonnel iz Zaruke su dugo trajale, U glavi Llewyna Davisa i Balade o Busteru Scruggsu), te iste godine nominirana za dvije nagrade BAFTA i Zlatni globus također u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja, romantična komedija s elementima fantazije suscenarista i redatelja Jeana-Pierrea Jeuneta (Grad izgubljene djece, Delikatese, Alien: Uskrsnuće) izuzetno je šarmantno, dojmljivo stilizirano i zarazno optimistično ostvarenje. Riječ je o impresivno stiliziranoj i koloristički izuzetno bogatoj filmskoj bajci nakrcanoj slikovitim likovima, koja je naslovnu glumicu Audrey Tautou (Slatke prljave stvari, Da Vincijev kod, Coco prije Chanel) nakratko prometnula u veliku europsku filmsku zvijezdu te koja imponira neobičnim duhom i altruizmom, baš kao i nježnošću i efektno dočaranim ozračjem nadrealnosti. Premda je dio kritike film proglasio površnom i neuvjerljivom fantazijom s manjkom intelektualizma i viškom ´šećera´ koji se gotovo doslovce ´cijedi´ s ekrana, većinu kritike kao i gledatelje djelo je osvojilo ne samo neodoljivom protagonisticom Amélie – u djelovanju koje je ipak moguće detektirati određene patološke osobine – nego i vještim ekvilibriranjem na tankoj razmeđi humora, sjete, tuge i dirljivosti, kao i sjajnom glazbom Yanna Tiersena (Život iz anđeoskih snova Erica Zonce, Zbogom Lenjinu Wolfganga Beckera).

boja i c/b, 122'