ULOGE:
Robert De Niro (James Conway),
Ray Liotta (Henry Hill),
Joe Pesci (Tommy DeVito),
Lorraine Bracco (Karen Hill),
Paul Sorvino (Paul Cicero),
Frank Sivero (Frankie Carbone)

SCENARIJ:
Martin Scorsese,
Nicholas Pileggi (prema vlastitoj knjizi)

FOTOGRAFIJA:
Michael Ballhaus

MONTAŽA:
James Y. Kwei,
Thelma Schoonmaker

Sadržaj:

Njujorška četvrt Brooklyn tijekom 50-ih godina prošlog stoljeća. Pripadnik gradskog podzemlja Henry Hill još otkad zna za sebe želio je biti gangster. Već kao dječak irskog podrijetla i katoličkog odgoja Henry je bio zadivljen mačizmom i stilom života kojim su živjeli utjecajni lokalni gangsteri, pa je i on odlučio postati „netko”. Isprva prihvaćajući jednostavnije poslove koje mu je povjeravao lokalni mafijaški kum Cicero, Henry se s osloncem na vlastitu domišljatost i okrutnost počeo uspinjati u kriminalnoj hijerarhiji. Vrlo brzo postao je najbliži suradnik staloženom Jimmyju Conwayju i neobuzdanom Tommyju DeVitu, s kojima se prometnuo u strah i trepet čitavog Brooklyna. Uz redovite prihode od reketarenja i ostalih mafijaških aktivnosti, Henry je novac počeo zarađivati i prodavanjem droge. No kad se oženio privlačnom Karen, te kad mu se učinilo da je uspio, Henry se zbog Tommyjeve okrutnosti i unatoč Conwayevoj lukavosti našao u velikim nevoljama i pod istragom FBI-ja.

Godine 1991. od šest nominacija za Oscara, uključujući i one najvažnije za najbolji film, redatelja, adaptirani scenarij i sporednu žensku ulogu Lorraine Bracco, nagrađena onim u kategoriji najuspjelije sporedne muške uloge Joea Pescija, te iste godine nominirana za pet Zlatnih globusa također u najvažnijim kategorijama, sjajna biografska gangsterska drama za režiju koje je Martin Scorsese ovjenčan Srebrnim lavom, dok je film na venecijanskom Lidu 1990. osvojio i Nagradu publike te još jednu nagradu, površno je temeljena na istinitim događajima opisanima u knjizi Wiseguy: Life in a Mafia Family suscenarista Mitcha Pileggija. U filmu koncipiranom po uzoru na klasične gangsterske drame iz ranih 30-ih godina prošlog stoljeća, s pričom o usponu i padu antijunaka kojeg izuzetno raspoloženo tumači danas nažalost pokojni Ray Liotta, autori likove iz gangsterskog miljea demistificiraju i obilježavaju intrigantnim nijansama psihopatologije. Moralizam je elegantno provučen kroz motive rasapa obitelji i izdaje mafijaškog kodeksa, likovi su slikoviti, uvjerljivi i odlično glumljeni, dijalozi su sočni i energični te dodatno pridonose efektnoj karakterizaciji likova, Scorseseova režija je sugestivna i razigrana, stilizacije su dojmljive i svrhovite, a tjeskobni motivi spretno su isprepleteni s crnohumornim detaljima. Ostvarenje koje je od strane američke kritike proglašeno najuspjelijim američkim filmom 90-ih godina prošlog stoljeća odlikuju i vješto variranje motiva rasapa obitelji na dvije razine, onoj užoj protagonistovoj i onoj šire shvaćenoj mafijaškoj, kao i odličan ritam naracije u priči koja obuhvaća širok vremenski raspon od četvrt stoljeća, te intrigantno Scorseseovo baratanje za njega čestim motivom nade u iskupljenje. Film tijekom realizacije kojeg si je redatelj ostavio dosta prostora za improvizaciju, te u kojem je kroz sitne detalje u nekim scenama dao posvete glasovitim ostvarenjima koja su na njega utjecala, od Velike pljačke vlaka Edwina S. Portera i Oklahoma Kida Lloyda Bacona preko vesterna Crvena rijeka Howarda Hawksa i Shane Georgea Stevensa do Hitchcockove Vrtoglavice i Kubrickova Isijavanja, nedvojbeno se ubraja među najbolje gangsterske filmove svih vremena. Kao zanimljivosti valja izdvojiti da je uloga Jimmyja Conwaya isprva bila ponuđena Alu Pacinu, ali ju je on odbio držeći da je neprimjerena njegovu glumačkom habitusu, zbog čega je kasnije otvoreno požalio, te da je Ray Liotta zbog role Henryja Hilla odbio ulogu Harveyja Denta u Batmanu Tima Burtona.

boja, 145'