ULOGE:
José Isbert (Don Pablo,
gradonačelnik),
Lolita Sevilla (Carmen Vargas),
Alberto Romea (Don Luis),
Manolo Morán (Manolo),
Luis Pérez de León (Don Cosme)

SCENARIJ:
Juan Antonio Bardem,
Luis García Berlanga,
Miguel Mihura

FOTOGRAFIJA:
Manuel Berenguer

GLAZBA:
Jesús García Leoz

MONTAŽA:
Pepita Orduna

Sadržaj:

Provincijsko mjesto Villar del Río u španjolskoj regiji Castilli tijekom prve polovine 50-ih godina prošlog stoljeća. Život teče jednolično u mjestu u kojem se nikad ne događa ništa nepredviđeno, a jedinu atrakciju za mještane predvođene gradonačelnikom don Pablom, seoskim svećenikom don Cosmeom i aristokratom don Luisom predstavlja dolazak andaluzijske pjevačice Carmen Vargas i njezina menadžera Manoloa. Mještani među kojima je i učiteljica Eloisa priželjkuju izgradnju željezničke pruge koja bi Villar del Río trebala spojiti sa svijetom i svima omogućiti bolju budućnost, a prilika za ostvarenje tog plana pružit će se istog dana u kojem u mjesto stignu Carmen i Manolo. Naime, tada će stići i predstavnik državne vlasti, koji će najaviti skoru posjetu američkog izaslanstva zaduženog za provedbu tzv. „Marshallova plana”. Taj plan predviđa dodjelu znatnih financijskih sredstava i gospodarsku pomoć čitavom kraju, a da bi se i ostvario mještani moraju na dvojicu izaslanika ostaviti najbolji mogući dojam. S tim ciljem gradonačelnik odluči mjesto i njegove stanovnike predstaviti u što egzotičnijem svjetlu, što podrazumijeva ne samo skrivanje svih simbola zapadne kulture, nego i pretvaranje Villar del Ría u turističku razglednicu stare Iberije. A dok se očekuje dolazak dvojice Amerikanaca, svatko od mještana na drugačiji način zamišlja život u Americi.

Godine 1953. na festivalu u Cannesu ovjenčana Međunarodnom nagradom za najbolju komediju i Posebnim priznanjem za scenarij, izvrsna satirična komedija za koju je redatelj Luis García Berlanga priču i scenaristički predložak napisao u paru s Juanom Antoniom Bardemom, u vrijeme premijere predstavljala je simbol buđenja španjolske kinematografije iz letargije u koju je zapala tijekom Francove diktature. Koliko god je to bilo moguće, Berlanga i Bardem su odbacili propagirane „vrijednosti” Francova režima, koje su se u filmu svodile na obrade militarističkih i folklornih tema te eskapističke kostimirane pustolovne naslove, tome suprotstavivši afirmiranje priča iz suvremenog španjolskog života, storija koje su inteligentnim humorom i subverzivnom ironijom opisivale i kritizirale socijalne i klasne sukobe kao i sve oblike i anomalije društvenog života. Posrijedi je impresivno ostvarenje koje uz efektno minimalističko profiliranje galerije slikovitih protagonista i eksploatiranje „malomišćanskog” mentaliteta, odlikuje i optimističan te naizgled posve ležeran i nepretenciozan ton. Međutim, priča o mještanima španjolskog sela koji se pripremaju za navodni posjet američkog izaslanstva u sklopu provedbe „Marshallova plana” i doniranja novčane pomoći, pod oblandom prividne frivolnosti i križanja komedije karaktera i situacije nudi mnogo više. Često proglašavano najboljim španjolskim filmom svih vremena, ostvarenje Dobrodošli, Mr. Marshall, kojem se već zbog naslova u vrijeme premijere prigovaralo zbog antiamerikanizma, konkretno u Cannesu od strane člana festivalskog žirija Edwarda G. Robinsona, predstavlja promišljen, inteligentan, subverzivno duhovit i ubojito ironičan prikaz Španjolske 1950-ih, koja je u Berlanginu i Bardemovu filmu potpuno izolirana od svijeta, ne samo u političkom već i u kulturološkom, civilizacijskom i svakom drugom pogledu.

c/b, 78'